Gdje su nestali junaci?
Ropotarnica mojih sjećanja krije davno izgubljene junake jedne epohe.
Nepodopštine Toma Sawyera i Huckleberry Finna, čarobni svijet Petra Pana, složnost Tri mušketira, pravednost Robin Hooda, snagu Herkula, lukavost Odiseja i neranjivost Ahila.
Čitajući knjige, gledajući filmove i igrajući video igrice naši junaci postaju fiktivni ljudi koji riskirajući sve teže velikim djelima. Junaci koji za svoje ideje i u korist čovječanstva ulažu čitav svoj život.
"Heroj je neko ko čini pravu stvar za svoje pleme, svoje društvo i svoju čast zato što je to ispravno, a ne da bi bio nagrađen u nekom materijalnom smislu, čak ni da bi dobio zasluge bilo koje druge vrste. Moji heroji mogu čak umrijeti osramoćeni i da jedino oni znaju da to nije istina, ali će umrijeti mirno jer znaju da su učinili pravu stvar."
Frank Miller
Sve dok ima dječjih srca biti će priča i junaka. Kako odrastamo kao nadomjestak pojavljuju nam se nametnuti umjetni junaci. Percepcija svijeta se mijenja i shvačamo kako pravi svijet nije video igra.
Težimo junačkom ponašanju replicirajući njihova djela i živote ostajući razočarani kada u svojim nastojanjima podbacimo.
Ne moramo mijenjati sebe kako bi živjeli kao oni i kako bi osjećali da su i naši životi jednako važni. Mi već jesmo junaci i naše su priče jednako vrijedne.
Postojeće fikcije kojima težimo trebale bi nas samo potaknuti na pomicanje granica pasivnog života korak dalje od jednostavnosti.
"Izmišljeni junaci nisu tu da se natječemo, oni su tu da nas inspiriraju da postanemo svoji."
Velika djela ne moraju biti na naslovnicama novina kako bi ostavila utisak na nas. Naša kultura poštuje pogrešne ljude.
Priče običnih ljudi odavno su zamijenile priče zvijezda sa crvenih tepiha obasjane reflektorima i blještavim svjetlom fotoaparata.
Integritet je postao arhaizam. Živjeti i umrijeti časno netipično je za današnje junake. Nametnute vrijednosti postaju stvarnost i opravdanje za iskrivljene obrasce ponašanja.
Jedine junake koje prepoznajem, osim onih dječjih kojih se ne želim odreći, su ljudi s čijim se pričama susrečem i za koje mi ne treba posredovanje medija niti glitter kojim one nužno moraju biti obavijene.
To su ljudi koji svakodnevno ustaju i odlaze na posao pokušavajući u svakome surovom danu pronaći vremena za svoju obitelj, djecu i svoj dom. Ljudi koji svojim bližnjima pokazuju ljubav i daruju osmijeh i kada su suze u očima. Ljudi koji srušeni na tlo ustaju prepoznavajući u sebi sve one divne osjećaje i svoja nesebična djela. Ljudi koji svojim načinom života ostavljaju svijet boljim nego su ga zatekli. Ljudi čije je nasljedstvo sječanje na jedan divan život velikog čovjeka koji je u svom kutku svijeta bio i ostao čovjek.
Post je objavljen 03.08.2010. u 01:07 sati.