Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/qaya

Marketing

Krugovi

Eto nam Katice već neko vrijeme u godini za koju optimisti tvrde da je ''tek početak pravog života''. Pa sad...Dubokom opservacijom ovog kratkog perioda ''pravog života'' Katica je došla do spoznaje da je jedina razlika, od onog prije, u tome što je sad sve više muškaraca gleda u oči. A ne u dekolte. Eto što godine donesu poštenoj ženi. Ali neka. Mi žene sasma dobro prolazimo za razliku od muškaraca. Jer njima te godine, poput roda, donose djecu. Naravno, u drugom krugu. I narafski, sa mnogo mlađom ženom. Koju se još uvijek gleda u dekolte, jelte. Sad bi čoek ili neka žena mogla pomisliti da sam ljubomorna. Paaa, ak ćemo iskreno i jesam. Katici naime ta stvar s dekolteom jako teško pada. Al što se tiče novo pečenih roditelje, kak da vam velim, nekak mi ih više dođe krivo.
Sjedila sam nedavno sa dragim, kulturno (kafić je u kazalištu) na terasi, pijuckala kavicu i zjakala naokolo u potrazi za temom za razgovor. Kadli mi srce prvo doživi mali arest a onda počne lupati galopnim ritmom. Ugledala sam si naime jednog bivšeg dragog zbog kojeg sam si čipsom rezala žile. Mada mi sad, gledajući ga, uopće nije bilo jasno zakaj. Nit kose, nit mišića, a hod još umorniji nego ga se sjećam. A kako i ne bi kad je ukorak s njime šetala jedna mlađahna ženska osoba gurajući kolica. Ni na tren nisam pomislila da mu je to kćer i unuk jer ima nešto u držanju ljudi po kojem i kad se ne drže za ruke znaš da su par, obitelj.
Dakle ovo je već 4 i odrasli muškarac, moje dobi, znanac, koji je stereotipno uletio u drugi krug. Kad kažem stereotip, mislim na mnogo mlađu ženu i dijete. Dok su se njihove prvotne družice skrasile sa vršnjacima ili sa samoćom ali ne i usamljenošću. Što bi se reklo da do muškića moš doć i preko očiju a ne samo preko dekoltea. Ovo podcrtavam, radi Katice. I ni jedna se nije niti ima namjeru ponovo udava(i)ti. A bogami ni imati djecu.
Znam da će se sve žene i malobrojni muškarci složiti sa mnom ali smatram da u životu postoje prirodni ciklusi i razlozi zašto mladi ljudi trebaju biti roditelji. I razlozi zašto velika razlika u godinama jednostavno ne uspijeva (čast iznimkama). Prdonja od pedeset godina je sa 55 još veći prdonja a žena od 35 je tek sa 40 pravi komad. I još će neko vrijeme to i biti. Za razliku od spomenutog muškarca. Ponavljam, ne govorim o iznimkama. Ne govorim o Majklu Daglasu i Katarini. O plastičnim operacijama i osobnim trenerima. Ili o mom šogoru koji ima komada 20 godina mlađeg, pa frenetično svaki dan pliva, trči, vozi bicikl i broji kalorije. A kad se umiri i zine vidiš da ima 56, da je umoran i da bi popil i moju pivu a ne samo svoju. Čak mu se i Katičina nedavna ideja da bi, s obzirom na obiteljski bekgraund, bilo najbolje da se spetljamo, nije zazvučala više tak odbojno. Moje godine su mu, čini se, sve manja prepreka. Shvatil je valjda da bi ja, kad on spomene fiziološke potrebe, iz prve skontala na kaj misli. A to nije sex. Kad govorim o razlikama u godinama govorim sa iskustvom. S 23 sam bila do groba zaljubljena u tipa od 40. Priznajte da su tad najbolji. Dala bi deset svojih godina samo da ostarim s njim. O bože, sudbino, svemiru fala ti fala, kaj se tip ipak odlučil za svoju ženu. Jer viđam ga povremeno. Slušam što govori. I nikako ga ne mogu zamisliti uz sebe.
Uglavnom, muškarci sa mladim komadima naprosto kradu od života. Ja tu krađu ne osuđujem, čak je smatram izazovnom, vrijednom truda i da sam mlađa i opet bi pristala biti ukradeni objekt. Ali samo kad se radi o avanturama, o nečem što je kratko i slatko. Jer u tom slučaju oboje dobivaju. Za razliku od tog meda, život, ozbiljan, svakodnevni život a ne romantični vikendi, zahtjeva i ravnopravnog partnera. No ne znam iz kojih razloga, muškarci žive u uvjerenju da će uvijek ''moći'' a da pritom ne mislim samo na seks i vrlo često ''krađu ''ozakonjuju. A za to postoji cijena. Roditeljstvo. U doba kad bi trebali postati djedovi. Mada su se pri kraju prvog kruga, izlaskom iz prvog gnijezda kleli da nisu ''baš tak blesavi'', da svoju djecu već imaju i da se ne kane izvrći, na prvi dan škole, pitanju učiteljice '' A Vi ste došli? Kaj tata nije mogel?''
Dakle, i opet mi je drago što sam žena. U drugom krugu dobivamo ono što smo u prvom krugu zajednički željeli: mir i vrijeme za sebe.
A Katica bu nekak preživela taj dekolte…


Post je objavljen 02.08.2010. u 11:33 sati.