Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/razoblade

Marketing

well I'll be damned, here comes your ghoast again..

(naslov: pa neka sam prokleta, opet dolazi tvoj duh...)

Oprostite.
Ako nekome nedostaje moje pisanje, znajte da i meni samoj nedostaje moje pisanje... moje misli su postale razvodnjena poezija, više nema nikakvog duha u tome... previše se stvari nadogađalo otkako sam počela pisati ovaj blog i pomalo ga čak i izbjegavam jer mi je on podsjetnik na sve te stvari.
Ali, sada bi trebalo biti bolje. Tako kažu.

Moram vam reći da sam postala studentica socijalnog rada u Zagrebu :)))

To je ono što želim, samo se bojim. Svi se bojimo budućnosti.

Ovo je pjesma što ću sada napisati. Dati ću sve od sebe. Iz srca je, koliko god loša bila.

Ovo je pjesma za nekoga tko više nije tu i nastala je na dan kada smo ga pustili da ide dalje. I svi znamo da je pronašao put.

Zapravo, ovo je pjesma za osobu kojoj će najviše nedostajati...


Tvoje lice u slomljenom zrcalu
odražava postojanost boli
kroz tisuće zvijezda padalica.
Nedostojno je i nepravedno.

Kroz jecaje razaznaje se ime
koje svijetli posljednji put
u kiši naših meteora.
Nije pravo i spasonosno.

Koraci su i pogledi duhova
u bijelini ljetnjog dana
i tvoje lanene sniježne haljine
Ipak, molimo se Bogu.

Na drvetu križa ispisano ime
i okrutno mlade brojke godina
zamrznute u vijeke vjekova.
U ime Oca....

Bacili smo stotine bijelih ruža
da budu kao kiša meteora
u kojoj jedan više ne svijetli.
I Sina, i Duha Svetoga...

Jedino što će te grijati
kroz hladne zime što dolaze
stara je mramorna ploča.
Amen.

Post je objavljen 02.08.2010. u 00:41 sati.