Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/holocaustbaby

Marketing

1.

Photobucket


Silovana sam na stepenicama Pantheona. Jos zaudaram na njegovu krv, kozu i znoj. Jos uvijek mi se njegovo sjeme cijedi niz gola bedra. Rastrgao mi je haljinu, prisao mi je kao psu. Vukao me za kosu bez milosti dok sam vristeci grizla svoje usne i obraze do krvi. Stenjaoje poput svinje dok je kozno remenje njegove odore bicevalo moju golu straznjicu. Nogom u slabasnoj sandali odupirala sam se o ugaoni kamen i bazu stupa. U jednom sam trenu proklizala, proti svoje volje podarila mu cetveronoznu pozu. Zarikao je od naslade i zario se u mene najdublje dosad. Naga, gotovo sam klecala na mramornim stubama ne zazivajuci nijednog boga za milost. Duboko u podsvijesti proklinjala sam i Jupitera i Bacchusa. Grebuci mramor oko sebe, pokusavala sam naci oslonac i otrgnuti se boli.


Ugledah tada malen kamen koji mi je stao u saku. Bez razmisljanja sam ovila gipke prste oko njega i osjetila sigurnost. Nagonski sam zamahnula gotovo istog trena. Sve je proslo vrlo glatko i brzo. U jednom sam se trenu nagnula unatrag, njemu podarila jos dublji uzitak i iskoristila djelic sekunde njegove nekontrolirane naslade. Zamahnula sam naslijepo. Moja zenska intuicija vec je pri prvom pokusaju susrela svoju metu. Njegov stisak je iznenadno popustio, kliznula sam u okret i nastavila mahnito udarati po njegovom znojnom celu, neobrijanom licu, masnom vratu… uskoro su mi ruke bile oblivene krvlju.
Umjesto u tvrde kosti lubanje udarala sam u meku kasu njegovog lica koje je gubilo konture i boju. Osjetila sam na clancima zglobova da mu razbijam lice golim rukama jer onaj je kamen bio premalen. Grimiz je oduvijek bio moja boja a sad se cijedio niz moje prste, zglobove, zapesca… pod noktima su mi vec trunule njegove stanice mrtve koze, udarala sam mahnito, bez mjere i straha. Nije mi bilo stalo hoce li tko svjedociti mom brutalnom cinu ni hoce li me tko vidjeti. Kad sam shvatila da sam ga svladala, da odavno lezi mlitav, oboren poput dlakave priklane svinje, zaustavila sam se jer jedino je zvuk kamena u mojoj ruci koji udara u njegove oglodane kosti, jecio samotnim trgom i obijao se o kapitele stupova.

U trenu sam ponvo zamahnula, ali ruke su ostale u zraku nepomicne s kamenom koji sam jos uvijek gorljivo stiskala medju sakama. Opustila sam grcevima napet vrat i grimase lica. Spojila sam razjapljene usnice i osjetila koliko su ih zrak i moje urlanje osusili. Lagano sam ih oblizala i susrela okus krvi. Maximusova krv me pospricala. Posvuda. Spustih pogled na dronjke rastrgane haljine. Izdavala je moj krvavi cin. U trenutku sam odbacila kamen kao da je rijec o uzarenoj gromadi. Ne, nije razlog bio sablazan nad onim sto ucinih. Gadio mi se. Gadila mi se ljepljiva krv, sluzava opna na glatkoj povrsini kamena, vrelina koja je izbijala… tako neugodna i ljigava. Tjelesnost i zivotinjski smrad izbijali su iz mog svakog pokreta. Kako cu u terme uci ovakva, krvava i polugola? Odbacila sam sve primisli. Okrenula se i decumanusom zaputila prema svojoj insuli gdje me zabrinuta, sigurno vec satima cekala majka.
Ostalo je samo pitanje kako cu joj objasniti da sam vecer provela prolijevajuci ocevo sjeme a potom i krv?



Post je objavljen 31.07.2010. u 19:42 sati.