I raspukne se noć na dva dijela
praskom zore magle rastopljene
korakom srne ugazih u zelenu travu
onako meku i vlažnu od noćne tišine
jutro umornih kapaka poteče rumenilom
iznad ustreptalog jata probuđenih ptica
pucketaju grančice pod još snenim koracima
šapnuću ti,tražila sam te noćas u snu
Miris ružmarina na užarenoj stijeni
i val neumoran što snažno obalu kvasi
na tihom dnu školjke otvoriše svoja tijela moru
krošnjom čvornate masline skriven
cvrčak zategnuo svoje strune
za pjesmu neprekidnu do sutona
vjetru zapletenom u mojoj kosi
što mrmori,šumi,pjeva
I zvjezdani trag ostaviše nebu skitnice padalice
trag tebi što ispod svoda ljubav sniješ
i, pitaš se ,gdje je tvoje nebo
na planini visokoj dotaći ga želiš
a dolinom jeka rijeke odjekuje
kotrlja,nosi,otkida plave boje duge
u daljine neke bezvremene
sinjem moru,bijeloj stijeni, rumenome jutru
pjesmom vjetra prema meni
Post je objavljen 31.07.2010. u 19:07 sati.