Marketing
Willkommen
„Dobar dan, ja sam hrvatska premijerka i želim vam ugodan boravak u našoj zemlji!“, šokantna je rečenica kojom je premijerka u pratnji turističkog ministra Damira Bajsa prije nekoliko dana na naplatnim kućicama u Lučkom, u smjeru Jadrana, dočekivala tuđince koji su nadirali u našu domovinu. Nešto me je snažno stegnulo oko srca. Za boga miloga, zar su već dva desetljeća nakon oslobođenja naši dužnosnici zaboravili da je borba protiv tuđina utkana u najdublje pore našeg nacionalnog bića? Ovako ih s dobrodošlicom može dočekivati samo netko tko je zaboravio na našu ljubav za slobodom i samostalnošću. Svoj narod Hrvat ljubi dok mu njive sunce grije i dok mu živo srce bije. Izbrišite iz naše povijesti, baštine i kolektivnog sjećanja, tisućljetnu borbu protiv tuđinaca koji su se željeli dočepati naših bogatstava (Rimljani, Iliri, Avari, Tatari, Turci, Srbi, Nijemci, Mađari, Talijani, Francuzi, Rusi…) i što će ostati? Puka ljuštura lišena bilo kakvog smisla.
I kad su mi se već glavom počele povlačiti crne slutnje o veleizdaji, pažnju su mi privukli novinski članci koji su pratili boravak tih istih tuđinaca u Hrvatskoj: U Šibeniku napadnuti mađarski turisti, premlaćen Talijan, 22-godišnji Britanac zadobio u Zadru teške tjelesne ozljede, silovana Slovakinja, Vodičanin napao grupu srpskih turista, na Hvaru pijana Nizozemka optužila domaće momke za silovanje, u Rijeci razbijen automobil srpskih registracija, naši momci nasrnuli na grupu bahatih Slovenaca, Irci popili batine, iz Hrvatske protjerana češka glumačka skupina Štvanci… Bravo! Tako se brani domovina. Današnja Hrvati odazvali su se povijesnom zovu svojih predaka te krenuli u borbu protiv tuđina svim raspoloživim sredstvima. A kad mi je pažnja skrenula na ekonomsku dimenziju sukoba s inozemnim zavojevačima, kao da mi je netko skinuo koprenu s očiju, a domoljubna krv brže potekla žilama: opljačkana grupa Slovenaca, votku tonik Nijemac u splitskom klubu platio 20.000 kuna, talijanski par na odmoru ostao bez ičega, ukradena jahta, oteta kamp-prikolica, češkom paru nestao automobil sa svim stvarima, izlazak s društvom neoprezni Nizozemac platio 20 tisuća eura… Svakog dana stotine i stotine stranaca ostaju u Hrvatskoj bez svoje imovine, a robljenje tuđinaca, inače naša tradicionalna djelatnost, postaje visokoprofitabilan biznis.
Od dolaska u ove krajeve u 7. stoljeću, Hrvati su temeljito razradili model zarađivanja na tuđincima koji bi ovdje prolazili. Postavili bi na zgodnom mjestu tzv. sačekušu, klopku u koju bi uletavali naivni turisti, a naši bi ih preci zaskočili te ih ogulili do kože. Pri tome se s punim pravom, etičko opravdanje za ovakve i slične aktivnosti nalazilo u činjenici da pošten čovjek sjedi kod kuće, a nepošten luta okolo bez veze. Tako su, primjerice, Neretvani predvođeni knezom Deodatom oko 830. opljačkali sirote talijanske turiste da se ovi skoro cijelo stoljeće nisu usudili svojim jahtama uopće prilaziti našoj obali. Pljačkanje turskih turista ušlo je u narodne pjesme, a nije bilo većeg gušta negoli opelješit mađarske transporte stoke, ili ako bi slučajno zabasao kakav blentavi Austrijanac. Opljačkati tuđinca smatralo se u proteklom tisućljeću krajnje domoljubnim aktom, a stjecanje zarade na taj način savršeno legitimnim i bogougodnim činom (rekli bi – „malo si je pomogao“). Istaknuti hrvatski hajdučki djelatnici poput Ivana Bušića Roša, Petra Mrkonjića, Andrijice Šimića, Mijata Tomića ušli su u narodne pjesme, a o njihovim su se poduhvatima ispredale u narodu legende koje traju do danas.
I što se na posljetku dogodilo? Glas o nama nezaustavljivo se širio Evropom. Tko bi bio lud pa dobrovoljno prolazio ovdje? Naše sačekuše zjapile su godinama prazne, oružje zapušteno, hajduci se opustili, uskoci udebljali, a vremenom je došla u pitanje naša temeljna nacionalna djelatnost. Prolazak tuđinaca kroz naše krajeve, gdje bismo lijepo mogli napadati njihove karavane, otimati ih i tražiti otkupninu, postalo je temeljno pitanje našeg opstanka. Skupile su se najumnije glave u Hrvata da smisle kako taj problem riješiti. Nakon dugih rasprava oni su došli do dva zaključka. Kao prvo, ne treba robiti i pljačkati baš svakog tuđinca koji prođe kroz naše krajeve, jer ćemo tako opet doći na zao glas, već svakog petog, šestog, a kad nas zbog toga prozovu, proglasit ćemo to izdvojenim incidentnom, izraziti iskreno žaljenje i sl. Kao drugo, na granice naših posjeda doći će nasmiješena premijerka, njen turistički ministar i cijela svita najistaknutijih dužnosnika koji bi turiste izjavama dobrodošlice domamili u zemlju, a kad nam glupe ribice povjeruju i ulete u naše vršu, a do tada…. Willkommen tuđinci, willkommen.
Post je objavljen 31.07.2010. u 15:35 sati.