Marketing
Bečki treninzi - Tour 1 - Am Donauradweg
Nedjelja.
Vrijeme za nove avanture.
Od kolege s posla sam posudio Radatlas (kartu biciklističkih staza) "Rund um Wien" (runda oko Beča). Evo vam i link da ga kasnije možete proučavati. U nekakvoj idealnoj situaciji bih otišao do Kremmsa, a nakon pauzice i do St. Pöltena, no u realnoj situaciji, put će završiti u Tullnu.
Iz stana krećem kroz centar grada prema Dunavskom kanalu, pa preko meni uvijek fascinantne Hundertwasserove toplane do Dunava. Putem sam opet morao vaditi kartu i vraćati se na pravi put. Oznaka ima dosta, ali ne i dovoljno za moje snalaženje. Put na kojem se nalazim ima i neku posebnu oznaku "Euro Velo 6", pa o tome pročitajte na slijedećem linku.
Do izlaska iz grada sam vozio 11,92 km, 41:43, 3:30/km, 116 avg HR, 66 rpm. Dakle, totalno rekreativna vožnja sa stajanjem na semaforima, orijentacijom i sl.
Na stazi ima dosta biciklista, pa se tako priključujem jednoj skupini i lakše pratim put. Put je zanimljiv (za prvi put), nema prometa, pa sam mogao ugodno nabiti tempo. Radujem se ovom dugačkom treningu. Upoznat ću širu okolicu Beča, ujedno mi je to i priprema za Saalfelden.
Put me vodi pored Klosterneuburg-a. Zanimljivo mjesto. Tu su muzeji, kao npr. gradski muzej s nalazima od doba starih rimljana do srednjovjekovnih, muzej sa zbirkom gotičkih slika i skulptura, brončanih statua iz renesanse, te ostalih umjetnina od 10. do 18. stoljeća. Postoji i arheološki muzej te nekakav domovinski muzej. Od ostalih bitnih građevina, tu je farna crkva Sv. Martina i nekakva crkvica iz 12. stoljeća. Naravno da ništa od toga nisam vidio, odnosno toga nisam svjestan, nego sam prepisao iz "Radatlasa". 
Put nas dalje vodi pored mjesta Greifenstein, gdje se nalazi i elektrana (njem. Kraftwerk - što budi uspomene na neke davne dane i pjesmu Das Model, a evo i engleske verzije The Model). Nakon tog dijela put je na nasipu, naravno, put je i dalje asfaltiran, no pored nasipa su vrlo lijepe vikendice. Neke imaju i bazen. Zanimljivo su građene. Neke izgledaju kao sojenice, a neke imaju tek malo prizemlje, koje je od kamena ili cigle, a kat je od drva i puno je veći. Tako vjerojatno rješavaju (smanjuju) štete od poplava.
Negdje oko Greifensteina "okidam" još jedan lap; 16,21 km, 37:39, 2:19/km, 130 bpm, 78 rpm.
To je već trening. Cilj mi je bio dignuti broj okretaja (cadenca) iznad 80 rpm, a puls iznad 130 bpm. Gotovo da sam uspio. 
Prolazim pored još jednog malog mjesta, Langenlebarn-a. Uskoro dolazim do ulaza u Tulln. Na ulazu u mjesto je kupalište (ne na Dunavu). Produžujem dalje, tražim mjesto gdje ću stati, popuniti zalihe vode, kratko se odmoriti i krenuti nazad. Nalazim pumpu (česmu), tu se opijam hladnom vodom, pa mi kasnije bude i malo mučno. Do ovog mjesta sam odvozio 43 km.
Završavam lap: 13,26 km, 30:31, 2:18/km, 134 bpm, 74 rpm.
Uspijevam održati brzinu, puls je narastao iako je kadenca nešto manja. Zadovoljan sam s ovim dijelom treninga.
Prije povratka razgledavam kulu iz rimskog doba. Ali stvarno sam ju gledao! Evo i slike! A niže je i karta kako je naselje izgledalo u rimsko doba.
Odlučujem se na povratak, jer još imam puno stvari s kojima se želim baviti (kao npr, pranje veša, čišćenje stana, kuhanje ručka,...). 
Put prema nazad je nešto manje zanimljiv. Uz to osjećam da nemam snage, a i voljni moment lagano popušta. Uz put postoje birtije. Povremeno mi pogled čeznutljivo odluta, ali noge su neumoljive, žele dobar trening. Na povratku me pretjeće lik na MTB-u. Stvarno sam nespreman za dionice duže od 40 km.
U povratku krećem lagano, pa tako prvi lap u povratku izgleda: 1,58 km, 4:10/km, 117 bpm, 51 rpm. Totalno rekreativno!
Nakon toga se ipak pokušavam motivirati. Jesu li ovo pripreme ili izlet?
Slijedeći lap u povratku je bolji. 15,77 km, 2:56/km, 120 bpm, 67 rpm. Rekreacija!
Dolazim do Kraftwerka (elektrane) Greifenstein. Nekako spontano krivo skrećem, uviđam to, ali ne marim. Prelazim preko brane na drugu obalu Dunava. Na lijevu obalu. Ubrzo uviđam da je to bila greška. Ta obala je izložena suncu, nema drveća, a jednako je nezanimljivo. Nakon nekog vremena put ulazi u šumu, pa u naselje, gdje preuređuju ceste, pa je staza za bicikliste zatvorena i preusmjerena. Srećom, ispred mene je par biciklista, pa ih pratim.
Ovaj dio je trajao 6,16 km, 15:23, 2:30/km, 135 bpm, 77 rpm. Dovoljno pusto, dosadno, da sam si priuštio još jedan ozbiljniji trening.
Na putu prolazim pored Korneuburg-a i Langenzersdorf-a. Uz put ima nekoliko birtija i sve imaju označeno da su biciklisti dobrodošli. Privlače me hladne pive. Nude pommes frites (pomfri) po 2 EUR. To me toliko ne privlači, ali bi dobro leglo uz pivo. A pivo je hladno! 
Jedva odoljevam iskušenjima. Srećom noge vrte svoje, iako im nije lako. A koliko im je bilo teško, govore slijedeće brojke:
7,43 km, 20:00, 2:42/km, 132 bpm, 70 rpm. Dakle, bilo je teško, ali se vrtilo.
Prolazim lijevu obalu i dolazim na poznat teren. Prelazim most i evo me na Donauinselu. Moralno potpuno posrnuo, fizički iscrpljen, stajem nakon mosta kod štanda sa sladoledom. 2,10 EUR za predivan sladoled. Osmjeh mi se razvukao licem. Otišao sam u hlad i sjeo na klupicu. Iza mene je više od 70 km i teško mi je, dosta mi je, gladan sam, žedan sam, sve sam. 
Nakon što sam usisao sladoled, napio sam se vode, napunio rezerve i krenuo. Htio sam odraditi još ovaj dio, cijeloj priči se već nazirao kraj. Staze na Donauinselu su mi već poznate, ali su se nekako rastegnule.
Rastegnule su se na 9,11 km, 27:33, 3:01/km, 120 bpm, 67 rpm. Umor se isčitava iz podataka, ali i moralna praznina.
S otoka prelazim u grad i ostaje povratak do kuće. Nema romantike, želim doma, želim hladno pivo, želim jesti, želim ležati. Za ostvarenje tog sna trebao sam još pedalirati 7,11 km, 27:26, 3:52/km, 116 bpm, 63 rpm. 
Dolazak doma me čini sretnim. Postavio sam svoj novi daljinski rekord na biciklu. 88,55 km. Toliko ću morati odvoziti u Saalfeldenu, ali bez pauza, bez sladoleda, bez odmora i u žestokom tempu. Nisam spreman. Još nisam spreman.
Ciljeve treninga sam djelomično ispunio. Uspio sam kadencu u određenim dionicama dignuti dovoljno blizu 80 rpm, uspio sam avg HR dignuti iznad 130 i uspio sam napraviti veliku kilometražu.
Uz to sam dobio i "feedback" od svog tijela. Određeni dijelovi tijela, predvođeni prostatom su mi poručili "Odi u 3PM, ti i tvoji kompleksi!". Ne razumijem u potpunosti poruku, ali isčitavam da me podržavaju u mojoj težni za pomicanjem granica mogućnosti.
S radošću ću se pohvaliti da sam ovaj tjedan treniranje shvatio ozbiljno. Odradio sam dva trkačka treninga (8,5 i 17,3 km), dva plivačka treninga (2* 1 km) i dugački biciklistički trening (88,55 km).
To bi mi bila i isprika za kašnjenje postova. 
Slijedeći tjedan nastavljam uspješan niz.
Vaš Žohar.
Post je objavljen 11.07.2010. u 23:55 sati.