Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/podijelimoradost

Marketing

JA, EVANGELIZATOR

Zvuči pomalo začuđujuće, ali je istinito. No Bog je tvorac svih čudesa. Dva događaja su me potakla na ovo biblijsko promišljanje.
Prvi događaj: Prije nekog vremena na televiziji sam gledala emisiju Biblija. Osobitu pažnju mi je privuklo tumačenje Aronovog posvećenja. U Lev. zak. 8:23 čitamo kako je Mojsije, po Božoj zapovijedi, posvetio Arona za svećeničku službu. „Onda uze krvi pa stavi na resu Aronova desnog uha, na palac njegove desne ruke i na palac njegove desne noge.“ Zašto na resu desnog uha? Zato da sluša što mu Bog govori. Zašto na palac desne ruke? Zato da radi ono što mu Bog govori. Zašto na palac desne noge? Zato da ide tamo gdje mu Bog govori. Sama sam pokušala pronaći obrazloženje zašto baš desnog? Uobičajeno je kad imamo pomagača da kažemo: – On je moja desna ruka. Uobičajeno je da žena ide s muževe desne strane, vjerovatno stoga što je Bog stvorio ženu da bude pomoć muškarcu. I sam Isus kad je uzašao svome Ocu sjeo mu je s desne strane.
Za obred posvećenja i sve ostale obrede koristila se prvoklasna stoka, kako čitamo „bez mane“. U takvim životinjama je zdrava krv. Zdrava krv nas čini otpornima i štiti od bolesti. Zdravom krvi simbolično su se otklanjali grijesi, posvećivala se odjeća i tijelo svećenika i žrtvenik.
Bez obzira na posvećenje Aron nije bio dobar svećenik. Dozvolio je da narod načini zlatno tele u odsutnosti Mojsija. Krv kojom je Aron pomazan nije bila krv koja prodire u dušu i rasvjetljava grijehe, pročišćuje je i tjera na pokajanje.
Evo zapisa iz Izl 32:1 „A narod, videći gdje Mojsije dugo ne silazi s brda, okupi se oko Arona pa mu rekne: 'Ustaj! Napravi nam Boga, pa neka on pred nama ide! (Aron) Primivši zlato iz njihovih ruku, rastopi kovinu u kalupu i načini saliveno tele. A oni poviču: 'Ovo je tvoj bog Izraele, koji te izveo iz zemlje egipatske.' Sutradan rano ustanu i prinesu žrtve paljenice i donesu žrtve pričesnice. Onda svijet posjeda da jede i pije. Poslije toga ustade da se zabavlja.“
Još sam nešto uočila u ovom tekstu. Ljudi trebaju vodstvo, pouzdanu osobu koja će ih zastupati, usmjeravati i brinuti o njihovim potrebama. U cijelom društu je takav ustroj, od državnih, društvenih i vjerskih organizacija do obitelji.
Drugi događaj zbio se uoči Božića. Izrađivala sam vjenčiće. Trebale su mi šišarke. Otišla sam u obližnji park. Borovi su bili prekriveni snijegom i šišarke su bile mokre i nerastvorene. Stavila sam ih na radijator. Nakon nekog vremena listići su se uz pucketanje počeli otvarati, a iz otvora frcati sjemenke. One su doslovce izletale van i to po metar daleko. Na taj se način ta biljka razmnožava.
Isus je zapovijedio: „Zato idite i učinite sve narode učenicima mojim.“ (Mt 28:19) Učiti druge Isusovim zapovjedima je svećenički posao. Isus je, zapravo, sve svoje učenike proglasio svećenicima. Svako od nas, kao Isusov sljedbenik, je svećenik. U 1 Pt 1:9 piše: „Vi ste, naprotiv, >izabrani rod, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod određen za Božju svojinu, da razglasite slavna djela< onoga koji vas pozva iz tame u svoje divno svjetlo.“ Dajem si slobodu zaključka da je „kraljevsko svećenstvo“ „vjerska organizacija“ u kojoj je Bog vrhovni poglavar, a Isus njegova desna ruka, a mi „sveti puk“ odnosno službenici.
Isus nas je odredio za svećeničku službu i zapovijedio: „Idite!“, a da nam nije pomazao resicu desnog uha, palac desne ruke i palac desne noge. U Otk 1:5,6 čitamo: „Njemu, koji nas ljubi i koji nas je 'otkupio od grijeha' svojom krvi i učinio nas kraljevstvom svećenika za Boga, svoga Oca.“ Posvetila nas je Isusova krv kojom smo doslovce okupani. Nadalje zapovijeda: „Krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga! „(Mt 28:19) Odnosno, okupajte ih u krvi (zaronite) kao bi ih posvetili za svećeničku službu kao što smo i mi sami. Slijedeća zapovijed: „Učite ih da vrše sve što sam vam zapovijedio!“(Mt 28:20) To znači da pronosimo dalje radosnu vijest evanđelja o velikoj Božoj ljubavi i milosti, o Isusu, spasenju i vječnom životu. Na tom teškom zadatku nismo sami. Isus nas ohrabruje: „Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta.“ (Mt 28:20) Ako nas je On odabrao i posvetio, On će nas hrabriti i štititi.
Da li iz nas frca van Božje sjeme, „Riječ Božja“ kojom se vjera razmnožava? Često se pitam da li drugi vide da volim Isusa i da se Isusova ljubav očituje kroz moja djela. Što god radeći pouzdajem se i oslanjam na Isusa. Bez njega ne možemo ništa učiniti. (Iv 15:5) Naša misija bez čvrste vjere u Isusa je u potpunosti bezuspješna.
„Vjerujte u Boga i u me vjerujte!“ (Iv 14:1) Vjera je ta koja nas pokreće. Bez vjere u Isusa Krista nismo u stanju išta valjano napraviti. Vjerom u Isusa smo primili i Duha Svetoga. On nam govori u uho Božje planove za naš život, govori nam što trebamo raditi i kuda trebamo ići. Govori nam da budemo „izvršioci riječi, a ne samo slušaoci koji zavaravaju sami sebe. Ali tko pomno promotri savršeni Zakon slobode i uza nj prione, ne kao zaboravan slušalac, nego kao zbiljski izvršilac, tome će biti blago u njegovu radu.“ Jk 1:22,25


Post je objavljen 14.07.2010. u 18:18 sati.