Marketing
dan peti....opet mi pobježe!
ljeto žeže i prži.
ok. ok. priznajem.
fulala tajming. opet.
pa, šta?
meni je ovaj san-gejzing vrlo poučan i otkriva mi sliku mene same kakvu još nisam vidjela.
šokirana spoznajom da sunce nema namjeru malo pričekati ako ja kasnim, a totalno iskvarena po tom pitanju od strane ljudi koji su me uvijek spremni čekati pred katedralom ili na trgu ili bilo gdje, dok se ne pojavim, ja sad zgranuto blenem već drugi puta u zapadni horizont na kojem nema ničega! sunce ošlo.
zašlo.
bloga ti!
nepojmljivo mi.
nitko mi nikad nije do sad priredio takav tretman.
glupog li osjećaja kad dođeš na zakazano mjesto -a, druga strana ošla!
ne znam kako da vam dočaram moje emocije po tom pitanju, ali moram naglasiti da se sasvim razlikuju od onoga što mi razum govori. jedno šumom, drugo drumom.
mislim...ak to niste doživjeli teško vam je shvatiti. razumijem vas. iako sumnjam da vi razumijete mene. to ni meni ne polazi uvijek za rukom (to se ni ne radi rukom, ok, ok...)....no, ja sad shvaćam vrlo jasno da su ljudi oko mene krivi za sve. omogućili su mi da steknem neke komotne navike koje se ne uklapaju u ...u....putanju nemilosrdnog sunca. ebagapatak, pa ja sam već tri puta do sada u ovom svojem kratkom san-gejzerskom životu trčala za suncem da ga ulovim i ne da se! zađe mi za šumu, zaroni među mračno granje visokih slavonskih šuma i izgubi se nepovratno do svitanja...a, meni tik pred nosom...ma, za dlaku da ga uvatim!
i tako se nastavlja moja borba s vladajućim nebeskim tijelom, velikim Amon-Raaa koji ne zna čekati...ali, onih par puta kad sam ga uvatila pogledom i zarobila u zjenici svoga oka bilo je vrijedno sve te frke i strke. srest ćemo se mi opet....jer, mogu ja bit i fleksibilna, ako baš moram. mogu.
Post je objavljen 12.07.2010. u 23:28 sati.