Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/zapisiizdzepa

Marketing

Janny nosi kečke





Image and video hosting by TinyPic




Consuelo leži i gleda u plafon. U bolničkom krevetu.
Moja je djevojka bolesna. Moja ljubav. Jedna od prvih.
Jedna od dražih. Djevojka pogleda poput opala -
nikada nisu znali kada je živa. Kada diše.

Dominique, čuva ju. Dominique, zvuči tako strano,
zvuči kao da je s pedigreom, kao da je Francuz.
Obično muško, eto što je. Obično krhko ranjivo muško.
Sada ne zna kamo prvo poći. Consuelo leži i gleda u plafon.
Moja djevojka gleda u Nigdje.

Nedavno sam tek bacila sliku njezina oca iz novčanika:
plavokosi gorostas koji nam je izbijao cigarete iz ruku
dok smo čučale iza ograde na balkonu. Čekale Škodu da stane.
Taj ga je autić gušio. Izgledao je kao u tri broja premalenim hlačama.
Prelijevao se kroz prozore. Uvijek se smijao.
I govorio da pozdravim svoje.

Kada je odlazila, išla je sa muškarcem drugoga imena.
Rekla je 'zauvijek' i okrenula se na peti. 'Zauvijek' je bilo kratko.
Dominique ne čuje da ga voli. Consuelo nikada ne bi to rekla.
Consuelo to govori samo muškarcima koji joj nisu važni.
Jer njima je to važno. Važno je čuti da je nešto tvoje. A ne mora biti.
Samo da se kaže.

Zajedno smo učile otići. Ne vidimo više pogled novorođenog šteneta,
mačeta koje moli za još šačicu mlijeka, zagrljaj. Rukovanje, barem.
Muškarca kojega voliš trebaš tretirati najgore. Jer si njegova.
Ako sazna, možda će to zloupotrijebiti. Hoće. Sigurno, hoće. To se tako radi.

Consuelo leži u bolničkom krevetu. Znam da se boji. Osjetim.
Nikada ne bi rekla, ali vidim to.
U snu mi se noćas spustila na grudi i vrisnuvši me ugrizla za rame. Znam.
Dominique ne smije čuti što boli. Ne smije znati za slabu točku.
Šapuće mi da ga ono na V, ono što mi ne smijemo reći,
što smo obećale da se šuti kada je stvarno.
Dominique plače. Consuelo blijedo gleda u Nigdje.

Zna da se šuti. Zna kao i ja. Koliko god molio očima.
Gledaš u drugom smjeru i u redu je. Ne odgovaraš na pitanje.
Pitanje o čemu razmišljaš. Šutiš. Smiješ se nasmiješiti.

Teško je prešutjeti riječi na V. I meni i Consuelo. Lakše je reći ih,
usput, kao repliku nekome tko to jednako ne osjeti. Da se zadovolji norma.
A osjeti s vremena na vrijeme. Osjetim i ja.

Jezici se grizu po dogovoru. Ne smije se reći... Onda te ima. Onda si Njegova.
Ničija ne smiješ biti. Njezin je otac to znao.
Dominique naslućuje. Volim te - govori se samo kada odlaziš.

I ne smiješ se osvrnuti.


Post je objavljen 07.07.2010. u 00:01 sati.