4.
* * *
- Gaduro jedna, tako se vraća zahvalnost za sve što sam ti dao ! - urlao je i udarao ju je šakama po glavi, tijelu i gdje god je stigao.
Još uvijek pospana, nije bila svjesna o čemu se radi i zašto je nasrnuo na nju. Nije ni osjetila te udarce tako jako. Više od svega boljelo ju je srce.
- Ne znam o čemu to pričate - zavapila je očajno.
- Znaš ti dobro, poslao sam te jučer da učiniš uslugu mom prijatelju a on mi se požali jutros na tebe - sav crven u licu od bijesa i od napora koji je ulagao da pojača svoje udarce. Srušio ju je na pod i nastavio udarati nogama. Sklupčala se kao fetus u majčinom trbuhu. Tako je osjećala sigurnost kao onda, kada je jedino bila bezbrižna upravo u majčinoj utrobi. Puno puta u svom mladom životu poželjela je taj topli majčin zagrljaj i nježnu riječ utjehe. Da je netko od roditelja pomiluje po kosi i kaže kako je danas bila dobra. Da je zavrijedila nove cipelice jer je dobila dobru ocjenu u školi. Nikada nitko nije znao kakve su njezine ocijene bile. Baka je bila jako stara i nije znala slova a ni brojke pa nije niti znala što je to što joj joj pokazuje njezina unuka, kada dolazi iz škole i veselo govori o petici koju je danas dobila. I potpis na tu istu ocjenu je bio samo jedan otisak palca. Uvijek se sramila pokazati učiteljici potpis. Svi u razredu su imali lijepe potpise svojih roditelja, pa čak i one jedinice koje su se nekome trebale potpisati. Samo njezine petice su uvijek ostale nezapažene. Najteže je bilo s pjesmicama koje je trebalo učiti na pamet. Sama je morala bezbroj puta pročitati ne bi li bila sigurna da je sve točno, jer nitko nije bio tu da provjeri točnost stihova koje je recitirala.
Konačno je prestao s udaranjem. Bijesno je otišao nakon što se umorio šutiranja po njezinom krhkom tijelu. Ostala je ležati neko vrijeme tako na podu koji je bio leden. Tresla se od straha i hladnoće. Tutnjalo joj je u glavi a iz nosa joj je curila topla tekućina. Liznula ju je i godila joj je toplina krvi koja je tekla i iz usana. - "Bar nešto toplo" - pomislila je.
Nije mogla tako ostati vječito, iako je to silno željela. Ustala je s poda uz bolnu grimasu. Nije mogla udahnuti jer ju je probadalo u plućima. Nakašljala se i ovaj put iskašljala krv. Još jedan trag krvi. Krvarila je iz svih dijelova svog tijela. Otišla je do toaleta i pogledala se u staro izlizano ogledalo koje je visjelo na konopu zakačeno za čavao. Iako je bilo staro, jasno je mogla vidjeti masnice po licu. Umila se hladnom vodom i sabrala svoje misli ili ono što je od njezinih misli ostalo. Ovo je točka na " I " bijesno je pomislila. -"Ako danas nešto ne poduzmem da se spasim od ovoga, ostat ću ovdje do smrti a ona je bliže nego što mislim"- panično je razmišljala.
Izašla je u dvorište i nastavila sa poslovima koje je svakodnevno obavljala. Vani je bilo još uvijek jutro. Rano jutro. Zima nije popuštala. Činilo joj se da je ove godine jača nego inače. Ložila je vatru da se njegova mlada ženica s ptičjim mozgom ne smrzne. Zadubljena u svoje misli, nije čula kada su se vrata prostorije, u kojoj je bila, otvorila.
- Dobro jutro - tiho je netko progovorio s vrata.
U strahu je pogledala tko je tako rano već na vratima. Što li će pomisliti kada je vidi u ovakvom stanju? Što ako stari gazda dođe natrag i nađe je da s nekim razgovara? Strah se čitao na njezinom licu, prošaranom masnicama.
- Ne brini, stari Mate je otišao u grad. Sada sam ga sreo na dolasku ovamo. Neće on tako brzo doći - govorio je a ona je nijemo gledala u njega i pitala se;
-" Jesam li ja to mrtva pa sam na vratima raja ili je sve ovo stvarno" ?
Primijetio je strah u njezinim očima i pokušao se osmjehnuti. Imao je predivne bijele zube i osmijeh anđela. Imao je desetak godina više od nje. Pitala se da li je stvaran ili sanja.
- Ja sam Dino - pružio je ruku prema njoj.
- Milena - jedva je progovorila jer je bol bila prevelika da bi pustila glasa.
Pružila mu je ruku a on je tada primijetio ranu na njoj, koja je već prelazila u infekciju.
- Ovo bi trebalo sanirati - rekao je zabrinuto - Zapravo, čitavo tvoje tijelo vapi za liječnikom. Slušaj - nastavio je - Da ne duljim. Došao sam jer već neko vrijeme svi u selu znamo što to gazda Mate radi s radnicama koje zalutaju ovdje. Nisi prva kojoj se to dogodilo. Jednom davno, sada već ima dvije godine, na isti način izbavio sam svoju sadašnju suprugu iz ovog pakla. Znam kako ti je. Molila me da i tebi pomognem kao što sam jednom i njoj. Zato brzo se pokreni i uskači u moj auto koji je ispred. Ne gledaj okolo i ne pitaj ništa. Kada ja izađem i sjednem za volan ti istrči i uskoči. Sagni se dolje iza sjedala i ne diži glavu da te netko ne vidi - rekao je to u jednom dahu.
Nije ništa pitala. Nje imala drugog izbora. On se pojavio da je spasi i to je bila jedina prilika koja se ne propušta. Bez nekih emocija istrčala je ispred ulaza u zgradu. Ulaza, kroz koji je samo jednom prošla i to onda kada je došla u ovaj pakao. Utrčala je u automobil. Sagnula se iza sjedala, baš kako joj je rekao. On je davao gas a automobil kao da je stajao na mjestu. Brujao je i zavijao jer je bio star. Ona je molila sve molitve koje je znala samo da ne stane i da naiđe stari gad da je ulovi u bijegu. To bi bilo kraj njezinom životu. Molila je i molila a on je davao gas koliko je mogao po skliskoj zaleđenoj cesti i govorio joj da se ne brine jer zna što radi.
Nije bila svjesna koliko dugo su se tako vozili, ali došli su do zabačene kućice na proplanku s kojeg se mogla jasno vidjeti glavna cesta po kojoj su se dovezli. U kućici je bilo toplo i sve je mirisalo na topli kruh. Taj poznati miris nije osjetila već više od deset godina. Nekada je njezina baka znala raditi tako dobar kruh da je uživala u njemu i nije joj bilo potrebno ništa više uz njega. Ženica o kojoj joj je Dino pričao bila je isto tako sitna, baš kao i ona. Imala je mali trbuščić i bilo je jasno da čekaju bebu. Prava obiteljska topla i idilična slika. Nešto što ona ne pamti i možda neće nikada ni upoznati. Ženica joj je ponudila da ode u kupatilo i istušira se i sredi. Nije puno pričala jer je znala kroz što prolazi i sama sve to prošla jednom. Razumjela je njezinu patnju i bol. Nakon što je obukla toplu i suhu odjeću koju joj je dala, pojela je malo toplog kruha i otišla na spavanje. Topli i mekani krevet nestvarno je mamio na san. San u koji je utonula, naizgled miran. Još uvijek je očekivala da će se slika strave ponoviti kao i svih ovih proteklih mjesec dana. Budila se u košmaru i nemiru. Skakala je iz sna uplašena da će se pojaviti na vratima i odvesti je u tamnicu smrti iz koje se više nikada neće izvući.
* * *
Post je objavljen 05.07.2010. u 19:40 sati.