Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/ggirry2

Marketing

orhan pamuk: muzej nevinosti


kako izgleda kad se muškarac zaljubi? ali kad se zaljubi onako za pravo, životno, kad stavi na stranu sav ostali dio svog života i posveti se samo Njoj.
kad ljubav postane opsesija.....
ne znam da li ćete se složiti sa mnom, ali mislim da se jedino muškarac može tako zaljubiti.

uživajte i patite kroz 500 stranica ove knjige s Kemalom.... vrijedi!


citat:
"Toliko mislim na tebe da mi ni matematika više ne ide u glavu", reče zajedljivo. Glasno se nasmijala kao da se radi o nečemu posve nemogućem, ili kao da je izgovorila neku frazu iz filmova, a onda joj lice obli jarko rumenilo.
Da nije bila toliko ljutita, da nije toliko tugovala, i ja bih se potrudio sve okrenuti na šalu. Ponašali bismo se kao da nam nije ni na kraj pameti da ću se toga dana zaručiti. No nije bilo tako. Oboje smo osjećali zgusnutu, snažnu, nepodnošljivu tugu. Shvaćali smo da od te tuge, koja se ne može prebroditi šalom, ublažiti razgovorom i olakšati dijeljenjem, možemo pobjeći samo vodeći ljubav. No tuga je i to usporila i zatrovala. Kao da promatra oblake tuge nadvijene nad svojom glavom, Fusun je neko vrijeme ležala opružena na ležaju, poput bolesnika koji osluškuje svoje tijelo; opružen kraj nje, i ja sam gledao u strop. Djeca u dvorištu taj su dan bila tiha, čuli smo samo udaranje lopte. Onda su i ptice umukle, i zavladala je duboka tišina. Čuli smo sirenu nekoga vrlo dalekog broda, zatim još jednoga.
Kasnije smo se počeli ljubiti nakon što smo iz iste čaše popili viski; bila je to čaša naslijeđena od Ethema Kemala, moga djeda, a prvoga muža Fusunine bake. Dok ovo pišem, osjećam da ne bih smio previše rastužiti čitatelje koji se zanimaju za moju priču. Roman ne mora biti tužan samo zato što su mu junaci tužni."


prva rečenica:
"Bio je to najsretniji trenutak u mom životu, ali to nisam znao."
posljednja rečenica:
"Neka svatko zna da sam proživio vrlo sretan život."

Post je objavljen 03.07.2010. u 13:18 sati.