Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/mojecarstvomitova

Marketing

Himna ljepoti, Charles Baudelaire

Stižeš li sa neba il iz vječnih tama?
Tvoj pogled, božanstven i ispunjen tminom,
Ljepoto! I dobro i zlo nosi nama,
Pa te zato mnogi porede sa vinom.

U tvom oku sunce ulazi i sviće;
Ko olujno nebo ti odišeš zrakom;
Usne ti amfora, a poljupci piće
Što heroje slabi, djecu čini jakom.

Iz bezdana kroči il sa zvjezde pade?
Uz tvoj skut se Udes moto ko pseto;
Nasumice rasipaš radost i jade,
Vladajući nad svim, nehajna za sve to.

Po mrtvima gaziš i rugaš se njima;
Pod nakitom tvojim i Groza je ljupka,
A Porok, taj dragulj najdraži međ svima,
Po stomaku tvome zaljubljeno cupka.

Ožareni smrtnik leti tvojim tragom,
Svjetiljko, i kliče: Blagoslov tom plamu!
Dahtavi ljubavnik povijen pod dragom
Sliči smrtniku što miluje jamu.

Sa nebesa ili iz pakla, zar je bitno,
Ljepoto! grdobo grozna i prokleta!
Ako mi tvoj pogled, osmjeh i sve čari
Šire vrata dosad nepoznatog Svijeta!

Bog ili Vrag? Anđeo ili Sirena,
Zar je bitno, činiš li- o, mirise, sjaju,
Svilooka vilo, kraljice ljubljena!-
Svijet manje odvratnim dok nam dani traju!


Ovo mi je najdraža Baudelaireova pjesma, nekad se pitam što je ljepota ljudima. Toliko subjektivna a opet većina dobiva glas na ono što je općepriznato za lijepo. Ljepota je status. Nešto tako privremeno i klimavo, nikad neznaš kad ćeš upast s tog visokog prijestolja na kojem caruješ. Novi dolaze, mjenja se sve, jedan tren te obožavaju idući zaborave. Nekad se pitaš tko si zapravo? Ako te samo tvoja ljepota određuje. To što si lijep većini nemoraš i meni, a i to što si lijep ne znači da si viši od drugih, bolje, privilegiraniji. Ljudi se malo zabune, ponese ih. Jebiga. Nothing last forever.

Post je objavljen 02.07.2010. u 14:26 sati.