Marketing
RTFM
Mi informatičari jedva dočekamo kada možemo pomalo bahato odgovoriti na upit s RTFM. Kratica znači Read The Fucking Manual. Kažem "pomalo bahato", jerbo sam siguran da slovo F u kratici označava konotaciju "čitaj ga kad smo ga već napisali" (jer smo ozloglašeni po nedokumentiranju softvera). Parafraza je to jednog od brojnih Murhpyjevih zakona, koji kaže "Kad sve ostalo zakaže, čitaj upute".
Ima puno istine u tome; možda i nije to tako loše. Mi ljudi stvarno pokušavamo na sve moguće načine sami riješiti probleme s kojima se susrećemo prije nego što zatražimo pomoć. Ako pri tome za inspiraciju koristimo fundamentalnu literaturu, imamo RTFM-situaciju. Tako su RTFM-ovci svi oni novinari, publicisti i govornici koji otvaraju svoje izlaganje sa rječničkom definicijom pojma o kojem žele govoriti. Okreću se osnovama. I prije ove krizne recesije, kompanije koje su zateturale, svoj oporavak nerijetko bi započimale pogledom u sebe, i pronalaženjem onog čime se zaista željaše baviti - core businessom. Iščitavaju misiju i viziju, re-pozicioniraju se. Mnogi će profesor ili nastavnik, kome je još stalo, svoju raspravu s naprednim učenikom ili studentom okončati otvaranjem udžbenika i pokazivanjem jednostavnih i elementarnih aksioma. Slično smo puno puta vidjeli i u raznim sportovima - "ovog ima ili nema u pravilima" odgovor je koji stavlja svaku dvojbu pred točku. Konačno, čak i Will E. Coyote nakon što mu stroj zakaže, vraća se nacrtima i traži grešku.
Zaista, šalu na stranu, počevši od sebe samih, pa do raznih crtica i zanimljivosti iz povijesti i umjetnosti koje znate, naći ćete bezbroj slučajeva kada se težak problem počeo rješavati povratkom na osnove.
Pa, koji je to naš osnov? To je idealizam. Isto kao i manual, koji nije sam sebi svrha i idealizam u politici nije sam sebi svrha; nije pod svaku cijenu, jer politika će uvijek biti umjetnost mogućeg i kompromisa će biti dokle god budu živjela dva čovjeka jedan uz drugog. No idealizam u politici je taj manual, taj osnov, to počelo od kojeg bi trebali početi, preduvijet, conditio sine qua non, ono na što bi se trebali vraćati kada ne znamo kako dalje i u tome tražiti inspiraciju na putu. Idealizam je ona svetost o kojoj govori papa Wojtyła i na koju je pozivao mlade: nešto što se ne može postići u 100% slučajeva. Niti u devedeset. Ali bez stremljenja prema idealima odn. svetosti, demokracija odn. kršćanstvo postaju licemjerni.
Jasno mi je da je u našem društvu dobar i lud ista stvar. Teško je nama ča bi tili bit judi. Parimo nenormalni; ludi. Jer svi znamo da su poličari zli i pokvareni, da je oduvijek tako i da se tu ništa ne može. No mi smo oni ča se bore kad je najgore! A kad je najgore - ČITAJU SE JEBENE UPUTE a upute kažu vlast pripada narodu, proizlazi iz njega, a on je delegira i opoziva. Sve dok vlast ne proizlaziti iz naroda, neće mu ni pripadati. Sve dok se ljudi ne trgnu iz svojih predrasuda o politici, sve dok budemo krivili samo nekog drugog za to naše sranje, sve dok se ne istrgnemo iz okova apatije, beznađa i laži o vlastitoj nemoći, neće biti pomaka na bolje. Ako tražite rješenje - vratite se osnovama: vidjet ćete! Može se! Krenimo!
Post je objavljen 29.06.2010. u 00:27 sati.