Valentina
Dona, mislim da ste problem krivo postavili, a krivo postavljen problem daje prostor razglabanju, a ne rješenju...potaknuta vašim postom, napisala sam što ja mislim i kako vidim problem(u obliku današnjeg posta);
Ljubav...izdaja...grijeh...kazna...
Potaknuta Doninim postom o preljubu, napisat ću što mislim...
Ljubav je osjećaj bliskosti i pripadnosti, sklonost prema dobru i puno više od toga...na suprotnoj strani stoji izdaja, grijeh, kazna...poprište je to životnih borbi...i tako mora biti da bi život imao smisla...
Ono što mi znamo o ljubavi samo su obrisi istine ili čista laž, kao posljedica sebične ljubavi, koja se vrpolji u nesavršenoj duši...
Ljubav je vrlina...poseban dar...kakvom su to ljubavlju obdarene žene... jesu li one svjesne tog dara...
Poslužit ću se jednom pričom, koja je i obrazovna i poučna...iako je priča prožeta osjećajem majčinske ljubavi s naglaskom na pouku, ona je, zapravo, obrazovna...govori o univerzalnoj ljubavi i zakonu koji štiti ovaj poseban dar, pokretač svega što živi i postoji...ona je u korijenu svih ljubavi...ona je puno više od ljubavi majke prema djetetu...ona je pokretač, kreator svega dobroga...ona odgaja...ona daje, ali i traži...koliko je milosrdna, toliko je i nemilosrdna...
"Moja je majka imala samo jedno oko. Mrzio sam je… Za mene je to bila prava sramota. Kuhala je učenicima i učiteljima kako bi prehranila obitelj. Jednog mi je dana u školi prišla kako bi me pozdravila. Bilo me je tako sram! Zašto mi je to napravila?! Dobacio sam joj pogled prepun mržnje i otrčao. Idućeg dana svi su me prijatelji iz razreda zezali: 'Ha, ha, ha, tvoja mama ima samo jedno oko!' Želio sam da se zemlja otvori i proguta me! Želio sam da mama nestane! Kad sam došao kući, rekao sam joj: 'Zbog tebe mi se svi smiju! Zašto jednostavno ne umreš!?' Mama mi nije ništa prigovorila. A ja nisam zastao ni na trenutak da bih razmislio o onome što sam upravo rekao! Bio sam prepun bijesa. Želio sam da ode iz naše kuće i da nemam više ništa s njom. Zato sam učio kao mahnit i dobio priliku da odem studirati u inozemstvo. Potom sam se oženio i kupio vlastitu kuću te dobio djecu. Bio sam zadovoljan svojim životom, djecom i karijerom."
“A onda, jednog dana mi je majka došla u posjet. Nije me vidjela godinama, a nikad nije ni upoznala svoje unuke. Kad su je djeca vidjela na vratima, počela su se smijati, a ja sam vikao na nju jer je došla tako nenajavljeno. Derao sam se: 'Kako se usuđuješ dolaziti u moju kuću i plašiti moju djecu?! Odlazi, odmah!' A majka je samo tiho rekla: 'O, oprosti, izgleda da sam pogriješila adresu.' I nestala mi je iz vida. “Jednog dana sam otišao u rodno mjesto zbog proslave godišnjice mature. Iz znatiželje sam otišao u stari kvart i pitao susjede što je s njom. Rekli su mi da je umrla. Nisam ispustio ni suzu. Potom su mi dali pismo koje je prije smrti ostavila za mene:
'Najdraži sine! Mislim na tebe cijelo vrijeme. Žao mi je što sam ti došla u kuću i preplašila djecu. Žao mi je što sam za tebe bila sramota cijelo vrijeme tvog djetinjstva i odrastanja. Znaš, kad si bio malen, nastradao si u jednoj nesreći i ostao bez oka. Nisam te mogla takvog gledati, da odrastaš s jednim okom. Zato sam ti dala svoje. Bila sam tako ponosna na svog sina koji vidi cijeli svijet i za sebe i za mene. Volim te, tvoja mama.'
Kada je pročitao pismo, shvatio je koliko vrijedi majčinska ljubav i da je cijelo vrijeme griješio. Srušio se od bola, plakao je neko vrijeme i onda iznenada umro od neizmjerne tuge i žalosti za svojom majkom.
Dona je u svom postu problem postavila na: "...ako ta žena nosi jake vatre u sebi... smijemo li okolina i itko na ovome svijetu od nje očekivati da ne ugasi vatru u sebi. Preuzela je odgovornost za partnera... ali smijemo li tražiti da ostane "gladna" do kraja života zbog te nesreće. Da li bi ona gazila po nečem svetom u situaciji da se snađe?", a to je: najmizernije uporište...ljubav prate otmjenost i dostojanstvo u ponašanju...ljubav ne dozvoljava da mi određujemo pravila ponašanja...
Nadalje, Dona misli da je prestrašno kada neki moraju živjeti bez nečega za čim osjećaju potrebu i po nekoliko godina, zbog bolesti partnera...tu misli na seksualne potrebe...
Draga Dona, u seksualnim potrebama nema ljubavi...ljubav krase otmjenost i dostojanstvo u ponašanju...ona obiluje u svim dobrima, pa je glad osjećaj koji je njoj potpuno stran...
Post je objavljen 22.06.2010. u 09:05 sati.