morska zvijezda
GALEB
Naga je izašla iz mora i legla na ručnik prostrt preko spužve na vreloj kamenoj ploči.
Savila je koljena i blago razmakla noge. Sunce je ulazilo direktno u nju i zrakasto se širilo sve do tjemena i nožnih prsta. Na ranije nauljenom tijelu blistale su se kapi vode. Zatvorila je oči, oblizala slane usne i ruke položila na grudi ćuteći mekoću vlažne kože i čvrste bradavice. Zaigrala se.
Bila je kao opijena pjesmom cvrčaka i laganim ljuljuškanjem mora.
Bože, kakva divota! Još samo da je…
U godinu dana nije uspjela zaboraviti njegove oči ni shvatiti nerazuman govor svog tijela iako su joj već prvi dan rekli da je oženjen za malu iz mista. Pamtila je i ton njegove rečenice: “Znan šta bi radija s tobon, ali ne znan šta bi sa sobon”, rečenice na koju nije odgovorila jer se isto to i sama pitala.
Sjena koja je pala preko nje prekinula joj je misli. Gol je stajao iznad nje kao otjelovljenje njene želje, kao isklesan iz sjajnog, crnog mramora s nabreklim udom među nogama i s prstom na usnama:
“Psst! Ostani tako”!
Tjelom joj je preletio vreli vjetar i riječ koju je zaustila ostala je neizrečena. Uvukao joj se između nogu, raširio ih odlučnim pokretom i polegao preko njenog tijela. Odmaknuvši joj ruke s grudi svojim ih je rukama prikovao za kamen. Požudno joj je ljubio oči, usne, vrat i grudi dubokim glasom šapćući između poljubaca:
“Pobigla si mi prošlo lito, ali ovo nećeš. Već po ure iza stine čekan da izadješ iz mora.”
Ušao je u nju silovito, a njoj se činilo da u njoj vrije zapjenjeno more i šumno se razbija o stijenke njene utrobe. Pred sklopljenim joj očima rastvarali su se cvetovi u boji purpura. Kamena ploča pod njom postala je užarena lava i nosila je…
Sluteći da joj se u grlu rađa krik stavio je ruku preko njenih usana, a svoje lice čvrsto utisnuo u njezinu kosu.
Vjetar je pao, umirilo se more. Ležao je uz nju teško dišući, a ona je na Venerin brijeg položila dlan osijećajući kako pod njim pulsiraju mišići.
“Moga si me ugušit!”
”Najeba bi da su nas oni tamo čuli. Skužaj za ovi prepad, večeras ćemo na Škojiću na tanane”, rekao je ustajući, a onda skočio i zaplivao prema suprotnom kraju uvale.
Izdižući glavu iznad stijene na nevelikoj udaljenosti vidjela je ljude zabavljene sendvičima i pivom. Smiješila se znajući da će ovo biti ljeto za pamćenje, a more zna čuvati tajne. "Moj galebe...", zapjevala je naglas.
Post je objavljen 18.06.2010. u 23:47 sati.