Marketing
Silent poetry
Još jedna školska godina je prošla.
Znam da sam se dosta promijenila.
Nije mi važno hoću li ili neću proći s odličnim. Važno mi je što znam da sam uz sve prošla s onim kako sam najbolje mogla. Ostala sam vjerna muzici. Svjesna svih njezinih mana. Više mi se ne da paziti na pravopis. Na zakone, ideale, ne propisana pravila.
Nisam u valu buntovništva. Čvrsto stojim na tlu. Nokte ponekad zabijem što dublje u vlastitu kožu da ne pregrizem jezik. Možda me tako manje boli. Nisam tip osobe koji važe. Ja nisam vaga. Odavna sam srljala pa makar i u prazno. Uvijek ono što mi padne na pamet - moje je. A sada... Uspoređujem stvarni svijet po knjigama u kojima ljudi umiru zbog ljubavi. Po dramama u kojima žene napuštaju svoje muževe zbog drugog muškarca.
Važem. To nisam ja.
Onda se sjetim što sam prije pisala. Stvari koje mi nisu dale mira. A sada ...
Neka privremena emocionalna hladnoća?
Kada namjerno lažem zbog dosadne. Kada provociram, a znam da ću nastradati.
Kiša koja je jučer neumorno padala i pokvarila mi večernje planove - sve se događa s razlogom.
Dolazi ljeto. Otići će. Možda ću i ja s njime.
Post je objavljen 18.06.2010. u 11:08 sati.