Ima jedan tekst koji me instantno vraća 'u zenit'....
Sve što prolaziš sada i uvijek služi samo jednoj svrsi, da te nauči i ojača pod uvjetom da imaš oči uvidjeti to. Stotinama puta vidio si da je tome tako. Vjerovao si i vjeruješ sada, više nego ikada. Jer vidjeti je vjerovati, a čak i bez očiju vjera čini čuda. Nastavi.
Uvijek traži istinu, posebice kad je teško. Samo ona će te istinski očeličiti, iako se često neće tako činiti.
Ne utapaj se u ljudima. Molim te ne čini to. Radi samo po jednoj maksimi:
Daj im ljubavi. Sebe daj im cijeloga . Daj se nesebično i bez straha. Daj uvijek, a kad zaboraviš to činiti lupi se po čelu, prisjeti se. Nadoknadi. Ispričaj se.
Od davanja dobit ćeš sve na svijetu što ti treba. I više.
Sjeti se koliko si velik, koliko ogroman možeš biti baš onda kada zaboraviš na sebe i nestaneš u vjetru smijeha, kada daješ, kada se ne utapaš, onda kada je jednostavno sve što takvim mora i može biti, a komplikacije su tu samo da te razonode.
Ne traži uvijek, ne traži prečesto od ljudi. Molim te, prijatelju dragi, pusti sve samo da ti dođe. Znaš da hoće. Učini mi to, bit ćeš sretniji - unatoč tome što ljudi umnogome daju kada ih tražiš. Pusti ih da žele od sebe samih dati.
Pusti ih neka daju u nijemome smiješku.
Kad osjetiš da ne daješ, kad osjetiš da se utapaš u drugima, kad osjetiš da tražiš previše - samo sjedni mirno. Samo udahni. Sjetit ćeš se. Hoćeš jer si uvježban, jer tu vježbu činiš mnogo. Vježbu prisjećanja, vježbu vraćanja u zenit.
Sjeti se toga posebice kada žudiš dati a nemaš u tom trenu kome. Samo sjedni. Sklopi oči. To vrijeme uskoro će doći. Uvijek dolazi kada znaš dati.
Ne zaboravi sjediti u tišini. Sjedni često. Rodit će se krasna buka iz te divne tišine.
Čim osjetiš inat, prkos, nestrpljenje, cinizam, nerazumijevanje, kad pomisliš da se velika kugla ne vrsti po ritmu tvoje volje; opet sjeti se svega. Sjeti se da ne postoji nepravda veća od one koju činiš kada TI SAM zamjeraš. Kada ne ideš toplim valom prema svemu, plimom koja ruši i topi tisućama puta jače od šake i groma.
Vele da je najbolja osveta živjeti dobro. Ti živi bez osvete, samo voli - vidjeti ćeš sam. Kad god si to činio dobio si sve što silom nitko nikada osvojio nije.
Ne brzaj sa ljudima. Ne brzaj sa davanjem čak, ne brzaj sa traženjem od ljudi.
Presuši neka emocionalna jezera, podigni branu na jednom koje vrijedi više od sviju ostalih. Onome gdje je voda čisti gejzir. Pusti plimu da utapa one koje voliš, nauči voljeti mnoge, ne škrtari, a sve one koji te okružuju neka je osjete barem kao izmaglicu na površini i predivan prizor. Nemoj tražiti inspiraciju i ideal u drugima, budi njima inspiracija. Nije lakše, ali je bolje.
Ne žudi odveć ni za čime. Kada osjetiš preveliku žudnju, ona koja te stane odvlačiti od sebe, opet sjedni. Sjeti se. Udahni duboko, sklopi oči… i vrati se.
Robert Marinković
Post je objavljen 18.06.2010. u 10:16 sati.