Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/biker

Marketing

Podgarić, Moslovačka gora (17km od Kutine)

Datum dogadjaja: 12.06.10.

Jutro je svanulo baš kao i svako drugo, samo malo toplije nego ona prethodna. Nakon uobičajenih pripremi za biciklijadu koja uključuje neizostavne Murphijeve dosjetke primjetili smo da jedan ruksak za vodu pušta vodu, da su Bontrager Jones-i na bilogorskih 2bara, a ne cestovnih 4, da svjetiljke imaju premalo struje u sebi, da su Fox-ovi shockovi premekani za ovaj put, itd... To je posljedično uzrokovalo naravno kašnjenje u Pitomaču gdje je 7 hrabrih već čekalo i poziralo drugim manje hrabrim članovima Zelenog srca. Ipak te slike postaju neprocjenjive u slučaju da se skupina ne vrati :).
Sa našim kašnjenjem 15min. put je mogao započeti u 09,15. Pala je i koja dosjetka da smo na krivim biciklima za ovaj put. Zbilja se i meni tak činilo da sa ovim čudima suspenzijske tehnologije idemo na običan cestovni izlet za specijalke. Vjerujem da bi ova šala presjela autoru da je imao imalo vremena razmisljati o njoj već za pol sata. Put je postao vrlo zanimljiv, kombinacija asfaltiranih uspona i spusteva po jako lošem pokrpanom i rasparanom asfaltu, te prašenje po istrošenim makadamskim usponima i spustevima. Fox-ove suspenzije su predano radile svoj posao. Nisam siguran kakav je bio doživljaj na trekking biciklima i hard tail-ovima, ali vjerojatno im nije bilo lako.

Table naselja su se izmjenjivale redom: Pitomača, Dinjevac, Kozarevac, Ribnjačka, Lasovac, Tociljevac, Sasovac, Orlovac, Ploščica, Šimljanica, Oštri Zid, Gornja Garešnica, Podgarić. Bar mislim da su ta sela u pitanju, ostala su mi imena u glavi. Uglavnom, oni koji su imali povjerenja u svoje ciklokompjutere vele da smo prosli oko 72km ovom rutom. Moj nepouzdani ciklokomp da je ispravno podešen meni bi dakle pokazivao 80km - trebalo mi 8km do Pitomače prije starta :). Stigli smo točno po planu u 15h. Nije loše za zelene bicikliste, sestru i mene. ;)

Prije dolaska do lijepog jezera, uz nas je ostao veliki betonski spomenik žrtvama II.svj.rata. Pokopano je oko 900 partizana u toj grobnici. Doma sam kasnije čak doznao da je i moj davno pokojni djed a i pokojni susjed tamo ratovali. I izvukli žive glave odanle. Dobra vijest :).

U dolini je pjeskovito jezero sa umjetnim otočićem u sredini koji je povezan dugim drvenim mostićem sa obalom. Odmah do toga na obali je veliki hotel Vila Garić kojem je terasa bila pristojno popunjena posjetiteljima.

Ovaj biciklistički izlet je bio originalno zamišljen kao dvodnevni, sa spavanjem u hotelu i povratkom idući dan. No za mene i sestru je to izgleda od početka bio jednodnevni izlet sa večernjim povratkom. Pokazalo se kasnije kao vrlo dobra ideja. Idući dan, u nedjelju, je bilo izvanredno vruć dan. Mislim da je sestra junački izdržala ovu subotu, ali nedjelja bi joj ostala u gorkom sjećanju da smo ostali sa družinom. Dok naprotiv nočna vožnja je bila vrlo uzbudljiva i ne odveć naporna. A za dobar tempo vožnje su se naravno brinule čete komaraca i komarica.

I tako, nakon što smo poželjeli se okupati u jezeru - ali nismo, i nakon što smo poželjeli skakati po interesantnim velikim trambolinima - ali nismo, i nakon što smo razmišljali o odlasku do tvrđave Garić - ali nismo otišli, počeli smo pakiranje doma. Trek kacige na glavu, 661 i Scott na ruke, jeftine scott cipele na skupe Crank Brothers pedale i ruke u zrak za pozdrav našim kolegama, trenutno kupačima, koji su predano uživali u odmoru.

Posjetili smo i taj poznati betonski spomenik sa raširenim krilima i u sredini gelerima poredanim u krug. Zbilja puno ljudi je tu poginulo, pa je valjda i količina betona ugrađena u spomenik morala biti tako ogromna. Dojmljivo.

Doma u Podravinu smo krenuli putem za koji smo čuli da će ga isprobati idući dan ostali članovi ove expedicije. Navodno je sve ravno, bez ovakvih brda kojima smo došli. Ja sam ugrubo popamtio sve te detaljne upute kuda treba točno ići kroz ta sela za koja prvi puta čujem i u 17,00 ode mi. Podravina ETA 24,00 :D.

Za divno čudo uspio sam dosta dobro pohvatati naselja i povratak je krenuo otprilike ispravim smjerom: Podgarić, Prokop, Pašijan, Hercegovac, Velika Trnovitica, Ladislav, Pavlovac, Veliki Grđevac, Mala Pisanica, Velika Pisanica, Polum, Bačkovica, Bedenička i tu nas zatekla debela noć.

Eh da sam dobro slušao Zdravka - dravskog biciklista znao bi da se kroz samu Bedeničku nejde do Velike Črešnjevice. No ovako na teži način jer taj dio karte nisam isprintao doma na papir, a GPS navodi natrag sve do Šandrovca. Stvar je spasio hackiran softver na super jeftinom Vivax navigatoru u koji sam ubacio obične vojne topografske karte mapirane u OZIexploreru i koji nam je pokazao točan položaj sa ucrtanim svim poljskim i šumskim puteljčićima. I zaključak nas je vodio dalje do Ribnjačke, Kozarevca i evo nas u Podravini. Dalje je naravno bio najteži dio puta jer uvijek zadnjih nekoliko kilometara prije doma totalno izgubim volju za pedaliranjem.

Sveukupno, subjektivno, mislim da smo ja i sestra prošli oko 170km. Bilo bi manje da nisam promašio nekoliko kraćih puteva a izabrao duže, naravno. Not bad at all. :) U 00,30 smo doma ponosno glodali pohanog zeca i pokazivali pospanim ukučanima nabrzinu laserom isprintanu crnobijelu A4 sliku sa nama ispred spomenika u Podgariću. Crnobijela slika je zbilja pospanim ukućanima djelovala autentično, da sam bar imao portret druga Tita da ga stavim da pozira uz nas vjerujem da bi prošlo :).



Image Hosted by ImageShack.us



Image Hosted by ImageShack.us








Post je objavljen 14.06.2010. u 14:59 sati.