Večeras opet na lotu 7/39 nije pogođena super sedmica niti sedmica pa će one stoga u slijedećem kolu, ukoliko budu pogođene, iznositi 15.000.000,00 kn, odnosno očekivani jack pot za sedmicu 2.800.000,00 kn. Ponekad, u proteklih 15 mjeseci, od kad intenzivno, svake srijede i subote igram loto 7/39, promišljam što li bih ja ovako skromna sa tolikim novcem kad bi on kojim slučajem postao moj. Zapravo, super sedmicu ne igram, no i obična sedmica u visini od 2.800.000,00 kn ogroman je novac i većina ljudi razmišlja o tome kako bi im taj novac, kad bi ga zaista i osvojili, u potpunosti promijenio život na bolje. Ja sam jedna od onih izuzetaka koji razmišljaju u potpuno drugom pravcu. Naime, loto sam počela igrati prije 15 mjeseci, kad u početku nisam niti znala kako se popunjava listić, a onda kad sam to svladala, počela sam za svako kolo popunjavati novi listić dok konačno nisam shvatila da je to besmisleno, pa u poslijednjih godinu dana stalno uplaćujem jedan isti listić. Razlozi koji su me potaknuli na igranje lota tako su bizarni, jer dogodilo se to u vrijeme kad sam doživjela neke vrlo negativne stvari od okoline na rdnom mjestu pa sam bila prisiljena da bih spasila ono preostalih malo krhkih živčića otići na duže bolovanje, promišljajući u smislu kako bi bio divan neki veći zgoditak jer u tom se slučaju tada zasigurno nebih više bila niti vraćala na posao od kojeg sam tjednima imala noćne more. No kako svako dobro i zlo prođu, tako je nestao i taj period krize u mom poslovnom životu i sve se opet, nakon nekog vremena, hvala Bogu vratilo u normalnu, ustaljenu kolotečinu. U navedenih 15 mjeseci imala sam 4 pogotka na četvorci, koji su bili u iznosima od 20,00 do 25,00 kn, te jednu peticu u iznosu od nekih 135,00 kn.
Moja maštanja vezana za neke veće pogotke i milijunske dobitke nisu u pravcu kako bih iz korijena promijenila život i počela živjeti poput kraljevske obitelji, već u smislu kako bih najveći dio osvojenog novca oročila u banci te bi mi on nosio solidnu kamatu sa kojom bih mogla popraviti standard sebi i obitelji. Moja rastrošnošnost najvjerojatnije bi došla do izražaja jedino na način što bih ljudima koji su mi dragi i bliski, makar na nekoliko dana omogućila boravak na brodu, sa posadom, poslugom, glazbom i svim ostalim što ide uz to, budući da su me brodovi, odnosno luksuznije jahte za boravak do 20-ak osoba oduvijek fascinirali, prvenstveno kad sam bila u dobi ranih 30-tih, kad smo moj muž i ja često navečer znali šetati marinama u različitim mjestima u kojima smo tada ljetovali i diviti im se, naročito ja. Razmišljala sam kako je predivno odspavati na jahti dok je usidrena u marini, cijelu noć ljuljuškajući se na laganim valovima, te čak u to vrijeme pomalo i zavidjela ženama koje su imale bogate ljubavnike koji su im mogli omogućiti boravak na jahti makar samo na 24 sata. Toliko o mojoj opčinjenosti morem, brodovima i jahtama, više nisam u godinama kad se mašta o takvim stvarima.
Ah da, nisam još završila sa raspoređivanjem onih par milijuna. Jedan dio, najviše do kakvih 200.000,00 kn potrošila bih na kupnju auta, jer moj crveni autić iako je relativno dosta nov i u dobrom stanju, no zaista je namijenjen za vožnju samo jedne, eventualno dvije osobe, nema čak niti klime niti radia, pa onda je svakom jasna moja želja da bih sasvim sigurno kupila novi auto, ali opet oprezno i skromno. I treća stvar na koju bih potrošila dio osvojenog novca bio bi stan u jednom malom gradu, u predgrađu naše metropole, a koji mi se, kako postajem starija, čini sve privlačnijim za življenje. Zapravo, kad bih baš čvrsto odlučila odseliti u taj grad, prodala bih svoju staru kuću i kupila stan, no još uvijek nisam na čisto s tim želim li to, jer iako već godinama u njoj nitko ne živi, meni su još uvijek tako svježa sjećanja na moje bližnje sa kojima sam tamo živjela i koji su svi već pokojni tako da bih zbog prodaje vjerojatno osjećala grižnju savjesti. Ponekad mi se čini kako mi neki dragi predmeti u toj kući, poput čestitki izloženih u regalu, a koje mi je slao moj tata koji je radio vani, za rođendane dok još nisam niti krenula u osnovnu, znače puno više nego što bi mi značio novac od prodaje, čak i u slučaju kad bih dobila više novca nego što kuća zaista vrijedi.
No kako god bilo, sedmicu na lotu, a pogotovo super sedmicu, zasigurno nikad neću osvojiti pa stoga ništa od boravka na jahti, novog auta, kupnje stana, niti kamata na glavnicu u banci, pa stoga ja i dalje ostajem ona stara, romantična duša i u kasnim četrdesetima. Do nekog novog posta i nove maštarije!
Post je objavljen 09.06.2010. u 21:51 sati.