(1988.)
kao kurva se probijaš kroz ljude i rovove
kliziš niz prste slučajnih prolaznika
kliziš niz poglede
miris noćnog cvijeća podsjeća na tebe
nestaješ iz moga pogleda
nestaješ u proljeću
a mogao je čitav svijet biti ti i ja
prolaznici te zovu a ti im daješ nadu
daješ im dio sebe
u tvojim očima više nema blistanja
proziran pogled je sve što od tebe ostaje
a sve smo mogli imati
cijeli svijet smo mogli biti mi
ali tvojoj ljepoti i to je premalo
sada puziš na dnu i u mome sjećanju
jedino ja sam vjerovao u tebe
čak i kada su te svi odbacili
jedino ja sam ti nudio spas
ali ti ne želiš mir
kao kurva se probijaš kroz ljude i obruče
kroz loše piće i blato
kliziš niz pohlepna tijela
kliziš kroz poglede
kliziš kroz noć
kliziš na dno
puzeći sred blatnjavih puteva jutra
sred mraka koji tvoj je dom
a mogao je čitav svijet biti ti i ja
bestidni osmijeh je sve što od tebe ostaje
a pola mene umire
Post je objavljen 03.06.2010. u 09:54 sati.