Katarza
Tako sam sretna
napokon, udišem mir
Voljeni, mili, mir
Ispunjena prostorija
radost osame,
i otkucaji srca,
naslon na rame,
anđela
Sve je prošlo kroz plamen
nestalo, sagorjelo
ugasilo, preporodilo,
umirilo i niklo
Našla sam gdje mu je mjesto
još više iznad srca
bijeli labud je progovorio
i sva strast se pretvorila u prah,
oslobođenja
Sada mogu mirno spavati
jer sam prepoznala kuda me vodio
ljubljeni,
zvonki unutarnj glas
Nitko toliko ljubavi ne nosi
i nitko nije vječan
poput njega,
izvor naklonosti
Doviđenja nove male rane
već ste zarasle pod
morem mog tijela
Ni stalan oblik, ni stalan obujam
već sitna kap vječnosti
koja pokreće maestral iznad tjemena
Svaka ćelija, svaki stom
je novonastao i povezan
sa svim,
sjela sam u centar
kroz sve napustila sam sve
Mir, tišina blaženog žamora
Post je objavljen 31.05.2010. u 22:24 sati.