Marketing
IN MEMORIAM: Enerik Mile Gašpar (1946 - 2010)
Enerik Mile Gašpar
s boćarskim odličjima iz vremena kada je nastupao za kninski "Zrinski"
Kad je tog nesretnog subotnjeg popodneva unatoč izmjerenom visokom krvnom tlaku, boli u kralješnici, previsokom šećeru... odlučio ipak uzeti boće u ruke da bi pomogao svojim kolegama u susretu protiv Salone iz Solina, nije ni slutio da će mu to biti zadnji put.
I kad je za vrijeme susreta osjećao nadiruću bol u prsima nije odustajao, samo se primio rukama za prsi i nastavio igrati.
Taj nesretni susret je sa svojim Potročanima izgubio, ali nikakva tragedija zbog toga.
Prava tragedija odigrala se samo nekoliko sati kasnije nakon zajedničke večere s gostima gdje je ponovo osjećao iste tegobe.
Tek je tada odlučio ostaviti sve i potražiti liječničku pomoć u Sinju.
U najkraćem roku sin ga je vozeći više lijevom nego desnom stranom ceste dovezao na hitnu.
Odmah su mu dijagnosticirali vrlo težak srčani udar.
Na putu do splitske bolnice je preminuo.
Obitelj je izgubila dragog muža, oca, djeda, svekra..., a boćarski klub Potravlje svog utemeljitelja i prvog predsjednika.
Nakon svega, mogu reći, da sam rijetko kad vidio čovjeka koji je s toliko ljubavi i strasti igrao boće i balote.
Zahvaljujući njegovom entuzijazmu i inicijativi u Potravlju je osnovan klub i izgrađeno boćalište. Nakon što je afirmirao seniorsku ekipu kroz županijsku ligu, ubrzo je stvorio i boćarski podmladak. Učio ih je pravila svakodnevno, te prenosio svoje bogato znaje na njih.
Klub tako ima i budućnost. Kao predsjednik kluba uvijek je znao organizirati popratne aktivnosti, ali i ishoditi materijalnu i financijsku pomoć za klub kada god je trebalo. U njegovo ime se danas zahvaljujem načelniku općine Hrvace gospodinu Dinku Bošnjaku koji ga je podržavao u njegovim naporima da klubu omogući normalan rad i u vremenu sveopće krize.
Enerik je pokopan na groblju jedva stotinjak metara od boćališta. Kao da je boćalište gradio da mu uvijek bude blizu. Jer boće su bile njegova najveća strast. To se na njemu vidjelo.
Enerik Mile Gašpar (2004):
"Počeo sam igrati boće 15.09.2004. god. sa punih 58 godina, te sa svojim boćarskim klubom "Zrinski" iz Knina, odmah osvojio prvenstvo bez izgubljenog boda! Odmah nakon završenog prvenstva na Šubićevcu održavalo se županijsko prvenstvo u pojedinačnim disciplinama.
Iako sa samo 40 dana staža u boćanju prijavio sam se za precizno izbijanje u boćanju. Svi su komentirali da tu nemam što tražiti, jer su se tu okupili boćari sa dugogodišnjim iskustvom igrajući za prvu ligu i za reprezentaciju Hrvatske, ali ja nisam imao tremu već sam bio uvjeren da ću napraviti dobar rezultat.
U prvom krugu sam napravio 24 punta.
Boćari su se raspitivali odakle sam i gdje sam prije igrao, ali nitko nije znao odgovor. U drugom krugu sam napravio 22 punta. U finalu sam osvojio treće mjesto sa 10 punata.
Prvi je bio Ivica Badžim sa 18, drugi Mladen Matić sa 13, a treći, moja malenkost, Enerik Gašpar sa 10. Iduće godine, 25.08.2005. na Memorijalnom turniru preminulog igrača Zrinskog Josipa Slavića osvojio sam prvo mjesto u izbijanju bulina. Imao sam, a i sada imam zdravstvenih problema, nisam mogao redovno trenirati, ali i sada sjednem u auto i napravim 100 km da bi malo zaigrao i vidio divne ljude i prijatelje.
Kao dječak volio sam mnoge sportove, ali boće su mi ostale najbolji sport, jer kad zaigram boće zaboravim na bolest i svi problemi odmah nestanu. Boćanjem sam se počeo baviti na preporuku Mira Bralića. Trener mi je bio moj dobar prijatelj Luka Kozina iz Velića. Ivan Marjanović, Miro Bralić i Željko Gojević su me bodrili na prvenstvu preciznog izbijanja a predsjednik kluba Stanko Jurić iz Kijeva davao mi je podršku uvijek je uspijevao sačuvati zdrav duh u klubu, što je najvažnije za bilo koji sport.
Mi smo se znali veseliti pobjedi više nego naši vaterpolisti svjetskom zlatu, iako nitko od nas nije imao nikakve koristi, iako je najveća korist bila što smo svi bili duhovno ispunjeni.
Boćari Zrinskog sa kojima sam igrao su:
Luka Kozina(Velić), Stanko Jurić (Kijevo), Ivan Marjanović (Grab), Miro Bralić (Dicmo), Milan Maloča (Kijevo) Željko Gojević (Kijevo), Neđo Milas (Imostski) Matko Baletić (Vrgorac) Josip Pauk (Drniš), Tamni (Hercegovac), Petar Samardžić (Kijevo)."
Post je objavljen 27.05.2010. u 15:20 sati.