Marketing
nožem u leđa
Jeste li ikada razmišljali o značenju zabijanja noža u leđa? Obzirom da nikada svjesno ne bih nekoga zajebala, i obzirom da se nadam da moje cijenjeno čitateljstvo dijeli moje mišljenje (i praksu, naravno), stavimo se u poziciju žrtve, tj onoga s nožem u leđima 
.
Čudimo se ko pura dreku kad nas prijatelj iznevjeri, i svoje čuđenje gotovo obavezno popratimo lamentacijama o tome kako bi očekivali nož u leđa od spodoba koje se u bilo kom pogledu ne uklapaju u naše imaginarne okvire, no nikada od osobe koju smo prigrlili kao rođenog brata ili sestru. Ili svoju srodnu dušu.
A zapravo...kako će ti nož u leđa zabiti osoba kojoj ne pustiš da ti se približi? I kojoj ne vjeruješ da će ti ih čuvati kada ih okreneš?
Jedino rješenje za ovo je nikada nikome ne pustiti dovoljno blizu. Meni neprihvatljivo.
Hodat ću i dalje u nadi da će moja leđa ostati netaknuta, no u slučaju da koji put ipak popušim, a uz toliko ljudi što prolaze sa mnom dio mog puta, to je vrlo vjerojatno, pokušat ću se prisjetiti ovdje ispisanih redaka. Slaba utjeha za takvo razočaranje...
Idem dalje...čekajući iduću mačetu ili švicarac u vlastitim leđima... Ipak s nadom da prođe i bez toga.
Znam da je vrlo nepošteno od mene banuti ovdje nakon gotovo mjesec dana i našvrljati svega par riječi, ali mislim da ste i sami shvatili da se inspiracija zadnjih dana, zapravo, bolje rečeno, mjeseci, ne želi družiti sa mnom. Kuja! Hehehe...
Samo da vas obavijestim, shvatila sam da moje literarno iživljavanje nad vama na mom drugom blogu nema nekog pretjeranog smisla, pogotovo što ništa nisam napisala već užasno dugo, a i putem sam izgubila poantu.
Tako da je pod novim imenom Šarene sitnice od perli i žice...by Lipsy na tom blogu možete vidjeti što su ruke vaše omiljene fizičarke smotale!
Ljubi vas Lipsy!
Post je objavljen 24.05.2010. u 19:10 sati.