Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/banficanka

Marketing

Zagorske sličice

Oblaci, na Ivančici, Matošu, opet su zabrinuti. Pritisli goru s boka i svisoka, oblaci kao sivi smotuljci. Putujemo u Zagorje. Zbogom Bednjo, žuborna, idemo Dedeku Kajbumščaku, kako lijepo zvaše krapinskoga pračovjeka, Vladimir Nazor, taj što opjeva sunčanu Istru i rodni Brač, ali zadivljen šumovitim i tajanstvenim obroncima krapinskih gora, zapjeva slavi hrvatskoga sjevera.

Kvrgava i stara cesta, zavojito vijuga, uz valovita polja rascvalih zlatica... Perunike dižu koplja nebeskom zaštitniku, vjetar povija rascvjetale grane akacija, mirisno je jutro, žubore tihe riječi pobožno kao molitva: "Polje, žubor, brežuljak i gaj/od tajne boli ko da vječno pate/jer tu se rodi Kovačić i Gaj/taj krasni kraj je Gupčev zavičaj/ i krvav uzdisaj". Kraj čudotvornog kipa Gospe Trške u dolinu slatkovodnih šarana- krapa što obitavaju u Krapiničici - u Krapinu. Što današnji mladi misle o Gaju? Misle li išta o tildama i kvačicama, poljskom, češkom i ikakvom pravopisanju? U eri gumbića i smješkića tko razmišlja o potrebitosti pravilnoga pisanja, hrvatskim slovima kad je lakše i kraće pišu ujednačenim malim slovima (jer nepristojno je pisati velikima - možda bi tko mogao misliti da si pismen). Razgledavamo rodnu kuću krapinskoga mladića koji u sedamnaestoj godini objavljuje prvu povijest Krapine na njemačkome jeziku "Die Schllosser bei Krapina". U čast njemu slikamo se uz dojmljivu bistu Ivana Rendića u središtu zagorske metropole. Mirisnu kavu na terasi kavane Ilir pamit ćemo po smjenjivanju sunca i kiše. Proljetni neverin... Sitne kapljice spiru gorčinu iz grla...

Put vodi u sutlansku dolinu. Mihanoviću, zanosni kraj i sad je obasjan suncem, vele su gore, ali ljudi sitni... U obližnjem Kumorovcu Dani radosti i mladosti... Jedni ih slave, drugi protestiraju... Smjenjuju se folklorne uniforme - partizani i pioniri, crnomajičari i ponositi domobrani.... Na tipičnom zagorskom prošteništu... Vijore se crvene zastave. Znade li današnja mladež išta o Josipu Brozu Titu? Tko je ta mitska figura u čijoj se rodnoj kući i danas možemo uvjeriti u tegoban život zaogrskoga sela s kraja 19. stoljeća o kojem je svjedočio Kovačić, još jedan Zagorec o kojem zbori Matoš. Crvene zastave i trubljenje svečara i prosvjednika narušavaju uzvišeno dostojanstven posjet Zelenjaku... Obeleisku hrvatskoj himni. Žvrgolji Sutla, i vijuga u susjednu Sloveniju... Rijeke ne znaju granice, ne spore se oko međe, ne rječkaju. Razmišljam kako su ljudi s jedne i druge strane rijeke istih briga i sličnoga jezika, a kao i svi susjedi uredno se prepiru. U gostionici Zelenjak kušamo zagorskoga kapuna s mlincima i domaćom juhicom s rezancima. Oblaci su u trenu zastrli vrelinu sunca... Ponovno kiša.

Gredice. Đalski i stare zagorske kurije koje vrijeme ne štedi. I one se moraše prilagoditi novim vremenima. Danas je tu hotel, nekad su stari plemenitaši i plemići tu u sitne sate naklapal priče o duhovima i narodnim predajama....

Post je objavljen 23.05.2010. u 12:41 sati.