Oče: Veliki, neizmjerni, tajanstveni Bog - moj je pravi Otac. Ja nosim tragove njegove dobrote i ljubavi. Ja sam dijete ljubavi. Imam Oca koji me voli, koji mi se veseli, koji u meni uživa. Koliko ova temeljna istina moje vjere oživljuje, pokreće, preobražava moje misli, riječi, djela, čitavo moje biće?
Naš: On nije samo moj Otac. On je Otac svakoga čovjeka, svih ljudi. Zato smo mi svi braća i sestre. Skrivena povezanost jedva se primjećuje. Treba puno truda i vremena da nam se pročiste oči srca da prepoznamo sve ljude kao svoju braću i sestre. Kako ću u konkretnim ljudima prepoznati da su djeca Božja, za njih i s njima moliti, raditi?
Koji jesi: Bog nije iluzija, imaginarna čežnja ljudskoga bića za snagom, nježnošću, ljubavlju. Bog je najstvarnija stvarnost - temelj svake druge stvarnosti. Kako se stvarnost da Bog postoji odražava na moj život, na moje misli, riječi, djela?
Na nebesima: Osim ovoga vidljivog svijeta postoji isto tako stvaran, nevidljiv, duhovni svijet. Heb 11,3 kaže da "vidljivo nije nastalo iz vidljivoga, nego iz nevidljivoga". Koliko je nevidljiva, duhovna stvarnost prisutna u mom načinu razmišljanja i djelovanja?
Sveti se ime Tvoje: Kad upoznamo Boga kakav jest, trebat će nam vječnost da ga dostojno proslavimo, predanje čitava bića Bogu da izreknemo ono što Bog zaslužuje. Koliko se po meni Bog sada slavi?
Dođi kraljevstvo tvoje: Kraljevstvo istine i pravde, ljubavi i mira, kraljevstvo svetosti i milosti, punina sreće i blaženstva. Čežnja za srećom su tragovi toga Kraljevstva u mome srcu.
Budi volja tvoja, kako na nebu tako i na zemlji: Volja Božja je Božja ljubav prema meni i svemu stvorenom. On zna i hoće ono što je za nas najbolje - zato želim da bude onako kako On hoće. Dopuštam li da volja Božja po savjesti upravlja mojim životom?
Kruh naš svagdanji daj nam danas: Kruh je život i sve ono što čuva i produžuje život. Povjeravam li rado Bogu svoj život i sve što taj život podržava? Očekujem li s povjerenjem Božju pomoć u svim mojim tjelesnim i materijalnim potrebama?
I otpusti nam duge naše: Svi smo tako otrovani grijehom da se ne možemo sami izbaviti od toga zla koje nam pripravlja smrt. Kad nam Bog oprosti grijehe, postajemo slobodni od zla i ne bojimo se smrti jer smo "iz smrti prešli u život".
Kako i mi otpuštamo dužnicima našim: Kad kažem bratu, sestri: Opraštam ti, jeka mojih riječi od Božjega Srca meni govori: Opraštam ti.
I ne uvedi nas u napast: Ne dopusti, Oče, takve okolnosti u kojima se neću moći osloboditi zavodljivosti grijeha. Neka mi Tvoja snaga i milost budu štit i obrana!
Nego izbavi nas od zla: Snagom svoga Duha pobijedi zlo u meni i oko mene da živim u dobroti, istini, ljubavi.
Slavko Pavin, "Sloboda za ljubav"
Post je objavljen 20.05.2010. u 08:15 sati.