HRVATSKA JE POLARIZIRANA NA RAZVIJENIJI SJEVER I ZAPAD
I MANJE RAZVIJENI ISTOK I JUG
„Mogućnosti održivog regionalnog razvoja Republike Hrvatske“bio je naslov tribine koja je u organizaciji SAVJETA ZA ZAŠTITU OKOLIŠA održana 12. svibnja u središnjici političke stranke SDP-a u Zagrebu.
Sudionici tribine bili su dr.prof. Marijan Jošt, mr. Mirjana Matešić, predstavnici Zelene Liste i predstavnici Udruga za zaštitu okoliša. Uvodna izlaganja održali su dr. Mirela Holy i dr. Petar Kurečić .
Dr. Holy je u svom izlaganju rekla da održivost i regionalizam idu ruku pod ruku jer zagovaraju decentralizaciju te život u malim samoodrživim zajednicama čije se ekonomije temelje na mudrom i štedljivom korištenju lokalnih resursa. Rekla je zatim kako Martin Lewis u knjizi „Green Delusion“ističe neke slabosti ekoloških pokreta koji zagovaraju život u malim zajednicama, jer da takvi koncepti ugrožavaju zaštitu okoliša potencijalnim otuđivanjem javnosti i reformama protivnim koristi za okoliš. Lewis rješenje od ekološke krize vidi u povećanju udaljenosti ljudi od prirode. Put do održivog regionalnog razvoja je u konceptu „Greeen New Deal-a“ gdje taj koncept između ostalog dugoročno podrazumijeva napuštanje filozofije konstantnog gospodarskog rasta i prihvaćanje ideje tzv. nultog rasta.
No posebnu pažnju pridajem izlaganju dr. Petra Kurečića koji je u svojoj prezentaciji argumentima iznio činjenice iz kojih se jasno vidi da u Hrvatskoj na djelu IZRAZITA POLARIZACIJA U RAZVOJU HRVATSKE na:
1. Hrvatsku jezgru i periferiju
2. urbane i ruralne prostore
3. u Dalmaciji na a/ obalu Jadranskog mora i b/ zaleđe
4. u kontinentalnoj Hrvatskoj na a/ prostore uz glavne prometne koridore i b/ one udaljenije od prometnih koridora
Iako su podaci, odnosno brojke iz 2007. godine, prema onom što mi je poznato polarizacija u razvoju nije ništa manja nego prije tri godine.
ZATO JE CILJ UKAZATI NA RAZLIKE U: 1. razvijenosti između hrvatske jezgre i periferije te razlike u razvijenosti hrvatskih županija
2.na uzroke i posljedice polarizacije razvijenosti hrvatskih regija i županija
3. potrebu za smanjivanjem regionalnih razlika u razvijenosti kroz stvarnu praksu uravnoteženog regionalnog razvoja RH
4. osnovne crte prijedloga politike regionalnog razvoja
KAKO SE MOŽE POSTIĆI URAVNOTEŽENI REGIONALNI RAZVOJ ?
Tako da manje razvijene regije, koje čine većinu hrvatskog teritorija i u kojima živi više od polovine hrvatskog stanovništva, se razvijaju brže od razvijenih regija. A na smanjivanje regionalnih razlika prvenstveno može utjecati politika regionalnog razvoja, no ona u Hrvatskoj ili ne daje rezultate ili je nepostojeća. Naime, sve su veće regionalne razlike, praćene iseljavanjem stanovništva iz manje razvijenih u razvijenije prostore što dovodi do još većih regionalnih razlika.
RAZMJERI POLARIZACIJE 2007. GODINE!
EVO KAKVI SU RAZMJERI POLARIZACIJE BILI U SEGMENTU
JEZGRA – PERIFERIJA U HRVATSKOJ 2007. GODINE
U 17 hrvatskih županija, (hrvatska periferija) od 21 županije ukupno, razina BDP-a po stanovniku bila je ispod hrvatskog prosjeka. Te županije obuhvaćaju 47 771 četvorni kilometar ili 84,4% teritorija RH i u njima je živjelo 3 006 497 stanovnika, što je 67,8 % stanovništva Hrvatske. U tih 17 županija je ostvaren BDP od 22 332 mil. eura ili 52,1% BDP-a Hrvatske.
U četiri županije koje čine jezgru hrvatskog razvoja, a to su Grad Zagreb, Istarska, Primorsko –goranska i Dubrovačko– neretvanska županija koje obuhvaćaju 8 823 četvorna kilometra ili 15,6% teritorija Hrvatske, u kojima je 2007. živjelo 1 429 485 stanovnika ili 32,2%, ostvarile su BDP od 20 501 milijuna eura ili 47,9% BDP-a.
BDP po stanovniku u ove četiri županije iznosio je 14 341 eura (149 % hrvatskog prosjeka). Razlika u razini BDP-a po stanovniku između navedenih i ostalih županija ( prosječni BDP od 7 428 eura po stanovniku, iznosila je 193 %.
EVO KAKVI SU RAZMJERI POLARIZACIJE U RAZMJERU
GRAD ZAGREB – OSTATAK HRVATSKE
Grad Zagreb sa 785 866 stanovnika (broj stanovnika odnosi se na procjenu broja stanovništva g. 2007.) ostvario je 2007. godine 13 176 milijuna eura BDP, a ostatak Hrvatske u kome živi 3 650 116 stanovnika ostvario je BDP od 29 657 mil.eura.
Grad Zagreb ostvario je 2007.godine 31% hrvatskog BDP-a i imao 74% veći BDP po stanovniku – bilo je to 16 766 eura – od hrvatskog prosjeka koji je bio 9 656 eura .
Razlika BDP-a po stanovniku između Grada Zagreba i Brodsko- posavske županije čiji je BDP bio 5 345 eura bila je 314%.
Grad Zagreb je imao 226% prosjeka BDP-a po stanovniku.
BDP po stanovniku Hrvatske, bez Grada Zagreba, bio bi 8 125 eura pa bi u tom slučaju iznad prosjeka BDP-a Hrvatske po stanovniku, bilo 5 županija, a ispod prosjeka čak 15 županija.
POLARIZACIJA NA RAZINI ŽUPANIJA I JEDINICA LOKALNE SAMOUPRAVE
BDP po stanovniku na razini županija se vrlo razlikuje, a na razini jedinica lokalne samouprave razlike u razini BDP-a po stanovniku prelaze 800 %. Teritorijalno –politička podjela na čak 556 jedinica lokalne i područne samouprave usitnila je teritorijalno-politički ustroj Hrvatske i dodatno ga administrativno, ali i stvarno polarizirala.
Po niskoj razini BDP-a po stanovniku posebno se ističe pet slavonskih županija: Brodsko-posavska, Vukovarsko-srijemska, Virovitičko-podravska, Požeško-slavonska i Osječko-baranjska županija. Županije koje imaju jači pol razvoja, veće županijsko središte odnosno veću urbanu sredinu, ipak imaju velike dijelove teritorija koji su ispodprosječno razvijeni i na razini županije i na razini cijele Hrvatske. Neka županijska središta i njihova neposredna okolica predstavljaju „oaze“ razvoja koja se izrazitije razvijaju u odnosu na okolni prostor koji čini većinu teritorija županija. Uzrok tome je izrazita polarizacija u razvijenosti Hrvatske.
POLARIZACIJA U SEGMENTU URBANI I RURALNI PROSTOR
Hrvatsko selo je 1990 –ih doživjelo novi val odlaska stanovništva, koji se ne može zanemariti, iako je u depopulaciji ruralnih prostora Hrvatske postojao kontinuitet koji je prisutan desetljećima. Rat, privatizacija, propast velikih društvenih poduzeća i ekonomska kriza, utjecali su na selo da doživi val pauperizacije od kojeg se ni 15-ak godina nakon svršetka rata nije oporavilo.Više od 2/3 teritorija Hrvatske čini tzv. „poljoprivrednu pustinju“ no nažalost ni poljoprivreda više ne donosi mogućnost normalnog života. Urbane sredine u čak i ispodprosječno razvijenim dijelovima Hrvatske, ipak se razvijaju i raste im broj stanovnika, dok ruralni prostori doživljavaju depopulaciju i sve više zaostaju u razvoju.Takvi trendovi proizvode daljnju polarizaciju na ruralno – urbano i pauperizaciju hrvatskog sela.
POSLJEDICE CENTRALIZACIJE: MONOCENTRIČNI RAZVOJ I PERIFERIZACIJA VEĆINE HRVATSKIH REGIJA
U suvremenoj Hrvatskoj periferiju ne predstavljaju samo dijelovi teritorija koje je pogodio Domovinski rat, već je periferizacija zahvatila široke prostore. Centralizacija, favoriziranje monocentričnog razvoja i potpuna periferizacija, u smislu razvojnih tokova teritorija Hrvatske, doveli su do velikih razlika između hrvatskog sjevera i zapada, te hrvatskog istoka i većeg dijela hrvatskog juga, gdje postoji polarizacija na obalu i zaleđe.
Politikom centralizacije, te razvoja samo pojedinih regija država je potpuno ignorirala razvojne potrebe Slavonije, Baranje, Korduna, Banovine i prostora uz granicu s Bosnom i Hercegovinom koji ujedno predstavlja demografsku „crnu rupu.“ Većina velikih infrastrukturnih projekata i razvojnih tokova potpuno je zaobišla istok Hrvatske i prostor uz granicu s BiH.
KAKO PRISTUPITI SMANJENJU REGIONALNIH RAZLIKA U HRVATSKOJ?
Kroz uravnoteženi regionalni razvoj koji podrazumijeva plansko djelovanje države i lokalne i područne samouprave na razvoju manje razvijenih regija, što pretpostavlja fiskalnu decentralizaciju i odsutnost političkog arbitriranja.
Dokinuti političku redistribuciju sredstava iz Državnog proračuna što podrazumijeva diskrecijsko odlučivanje i dodjelu sredstava iz Državnog proračuna u područja slabije razvijenosti.
KOJI SU PREDUVJETI ZA URAVNOTEŽENI REGIONALNI RAZVOJ?
1. Koherentna i pažljivo planirana politika regionalnog razvoja, sa širokim dijapazonom mjera za poticanje razvoja ispodprosječno razvijenih regija
2. Maksimalno iskorištavanje sredstava iz pred pristupnih fondova EU, a kasnije i strukturnih fondova EU
3. Snažna fiskalna i funkcionalna decentralizacija
4. Velika uloga Fonda za regionalni razvoj
5.„Privlačenje stanovništva“ politikama lokalne i regionalne samouprave
OSNOVE PRIJEDLOGA ZA POLITIKU UJEDNAČENOG REGIONALNOG RAZVOJA
1. Orijentacija na planski razvoj ispodprosječno razvijenih prostora Hrvatske
2. Razvoj planirati na razini regija , a ne na razini županija i općina
3. Administrativno i financijski ojačati regije prije kretanja u razvoj
4. Izbaciti političko diskrecijsko odlučivanje iz politike regionalnog razvoja
5.Donošenje Strategije regionalnog razvoja
Post je objavljen 17.05.2010. u 10:04 sati.