Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/zenapomorca

Marketing

Me, Myself & Captain... Dolazi Captain...

Još malo i prošlo je naših dva mjeseca.
Prva dva mjeseca razdvojenosti. Još brojim četiri dana.
Nije bilo tako loše. Nije mi bilo teško.
Nisam osjećala usamljenost.
Tjedni su brzo prolazili.
Upoznala sam nove ljude.
Kako ubijam vrijeme samoće najčešće je pitanje vas koji me pratite.
Kao prvo radim. Dani kada sam na poslu mi brzo prolaze jer radim u nekoj međusmjeni pa odem oko 11 a dođem oko 18.
Sad mi to odgovara ali kad dođu djeca morat ću potražit drugi posao jer ovo nije život obiteljske žene.
Kad me netko gleda sa strane misli da jurim za poslom, većina mojim kokoški misli da sam turbo zaposlena, da vladam svojim zanimanjem i da sam odlična u tome što radim. I znate što? Jesam. Odlična sam u tome što radim ali ne jurim za karijerom. Sanjam o životu sa troje djece i puno pasa.
Psi su druga stvar koja mi totalno okupira misli.
Upijala sam znanje o odgoju pasa.
To je moja velika opsesija.
Naprosto ih obožavam.
Želim znati sve o njima.
O pasminama, o ponašanju pojedine pasmine. O psihologiji pasmine, o psihologiji pojedinaca, što izazivanja razne reakcije, kako ih izbjeći i kako razumjeti potrebe moje Carice.
Proučila sam rad čovjeka kojeg jako cijenim. Velikog stručnjaka u rehabilitaciji pasa.
Dog whisperer - Cesar Millan. Čovjek koji je rehabilitirao stotine pasa koji su bili osuđeni na ubod smrti. Uspavljivanje.
Njemu uspavljivanje nikada nije opcija. Smatra da samo se samo 1% pasa ne može rehabilitirati, njih 99% može.
I to je dokazao. Čovjek radi čuda. Htjela bih vidjeti ga na djelu. No mislim da Cesar zaslužuje svoj post...Ubrzo...

Sve u svemu imala sam vremena za svoje sebične porive.
Ma nije uopće loše biti žena pomorca...
Sad nastupa drugačije vrijeme.
Biti će puno promjena.
Od vjenčanja, preseljena Captaina u Zagreb, traženja stana, selidbe u stan...
Veselim se svakom trenutku.

Post je objavljen 11.05.2010. u 13:09 sati.