kad pogledam papir pomislim kako je usamljen...
svaki moj pokusaj da mu poklonim bar jednog prijatelja u zadnje vrijeme i nije bas uspjesan...
i onda se uhvatim u skrivanju lica rukama koje vise ne znaju tako dobro plesati...
i sram me je...
jedino sto je bilo dobro sada nestaje...
i pozelim otputovati...
uzeti pastu za zube i otkotrljati se na kraj svijeta...
sasvim polako, nigdje mi se ne zuri...
sve novo je bolje...
ovo staro je jednostavno NEsareno...presareno?
i dodje mi da zapocnem novu pricu, ali to nije tako jednostavno...
treba mi kutija cigareta, upaljac koji pali od prve, salica kaka-a i masu, masu slaga...(ne pitaj, zabranjeno)...
i eto me, nadjem se smisljajuci kako doci do toga svega dok vrijeme lagano prolazi...
i ne radim nista osim tupog razmisljanja o onome sto bi moglo biti...
a samo se treba ustati i biti siguran u ono sto zelis...
sigurnost je pola puta do ostvarenja snova...
zar ne?...aaaa, mozda i ne...
nego...danas je bilo lijepo vrijeme...
osoba koju volim, 2 pive i nista i niko...
tj. masu toga ali totalno nebitnog za dozivljavanje...
da...
veceras cu piti...malo...skroz malo...samo mrvicu...
zelim svoju inspiraciju nazad...nedostaje mi...
NEDOSTAJE MI...(da li ju je itko vidio?) humm....
trazi se...
ali polako...nagrada nije ni priblizna onoj u americkim filmovima...
mrzim ih...
ja dajem osmjeh za onog tko ju nadje...
sasvim razumno, ipak sam student...
(kako smijesno...)
odoh...
Post je objavljen 07.05.2010. u 17:01 sati.