Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/poezija

Marketing

Lijepo je bilo krvariti




Ja sam jedna od onih zakaluđerenih
budala koja osim premlaćene ljubavi nema ništa misleći da je i to dovoljno da
se održi kazna vezana nejasnom prošlošću jednog
tako providnog jutra koje samo jesenje proljeće može da stvori.
Tuga koja se slijevala dugi niz godina, danas,
vjerovatno poticana veselim kapljicama koje su redovno bile tužnije od samih stolova oko mene u danima tame.
Za čovječanstvo postoji vrijeme prije Krista i vrijeme poslije njega,
ja svoje vrijeme mjerim drugačije mada nam se svi svetci poklapaju, sve dolazi redom,
vrijeme prije mraka i vrijeme poslije mraka...
Navika, naslonjena potkova pobjedničke utrke koja se nikad nije ponovila koja je samo bila
biti i ostati, koja me koštala stanja kojeg smijem nazvati rekapitulacija duše...
Saharin je bila i suviše gorak, korištena prebrzo, premnogo, istrošena u prokletosti
nejasne prošlosti moje.Ovo je slijedeći dan poslije jučer...



"neću biti nedorečen

neću spajati

navikama

naše obraze

koji pridržani

u dlanovima

naginju

prema prozoru

u kome je

svjetlost

bijela"...


Svi su se uvukli u svoja ramena bez obraza lakše podnosimo svoje laži. Kucao sam ti davno na vrata kuc, kuc,kuc...
Danas živimo u nekim desnim hemisferama, osluškujemo susjede, kucaju i oni na vrata
nock, nock, nock...
Željan sam slavonsokog hrasta.


stigao je prije

nego je stigao

da zavadi obje

ruke u zraku

umorne od mahanja

zadnjeg ovog



Mogu dugo ostati budan kao da je noć jedini saveznik kome vjerujem i kao da neprospavana nije ništa bolja od naspavane, trijezna od pijane...


bez oklopa

prazna kao noć

izrasta snen

vezan za krila

prah je na njima

dodiruješ i ubijaš

svakim pokretom

leptira u prvim

koracima

slobode nema

u njima ili nama

pitam sebe


Pročitam ponekad stih, dva, onako iz sredine


splasnutog sjaja

ove luke očaja

u kome ležim


Nisam baš u svakom stihu nisi niti ti, tko sam što sam?
Redovno dišem, završavam dan ispunjen nikad sebe pun.
Spalit ću i ovu noć na lomači...


da je zrak

samo sloboda

udavio bih

sve svoje dane

u prvoj kiši

i udahnuo

i izdahnuo

isti tren jer

sebe ne čekam


Znam da je nešto iznad nas, nepojmljivo i nepoznato. Prepoznam ponekad u oblaku znak koji mi govori u zagonetkama...


"U noći presvučenog titana

kipovi naših tijela šute

lijepo je bilo krvariti

pod ovakvim nebom

a jutro će pronaći samo

odgovor zamišljenih

pluća u tvojem krilu

jer u tvom naručju dišem

i srce morskom solju napunjeno

u svakom licu vidi tvoje

lijepo je bilo krvariti

pod ovakvim nebom."


Post je objavljen 05.05.2017. u 22:00 sati.