Anđeoska. Tako sjajim
grizući postelju, crveni jastuk,
želeći ispuniti
trideset kvadrata
hladne svibanjske pećine;
poput sam makova zrna.
Zaboga,
kao da smo združeni.
Moje misli u tvoje misli,
socijalistički bratska sloga,
a s jutrom
nestaješ
kroz rupice na zavjesama,
daleko, daleko. Još malo iza toga.
Protežeš se uz zdjelu mlijeka,
a noćas si me divljački obuzeo
dok sam pokušavala
spavati.
Post je objavljen 07.05.2010. u 03:42 sati.