kvragu, opet se pojaviš kao duh ali to nije neobično kad je Mjesec pun a ti slučajno nazoveš sjedim s telefonom u ruci i glasom kojeg sam poznavala nekoliko svjetlosnih godina prije kad je sve išlo svojoj propasti sjećam se da su ti oči bile plave kao more loša ti je poezija govorio si odakle zoveš? iz govornice daleko sjećam se sitnice koju sam ti kupila prije 10 godina i ti meni nešto oboje znamo što uspomene čine lijepe i ružne donose zlato i hrđu bio si buktinja energije otpočetka legenda fenomen što traje skitnica original vagabund zalutao u moje naručje i tamo si ostao izgubljen na moru privremeno s pronađenim rajem na dlanu pod zaštitom djevice bogorodice gledam te sad sa snijegom u kosi i požutjelim lišćem pod nogama vidim te dok se smiješiš kroz prozor onog sirotinjskog hotela što gleda na Washington Square u sobi bez grijanja naš dah kao bijeli oblaci miješa se visi u zraku govorim samo u svoje ime bilo nam je tad lijepo za umrijeti pričaš kako nisi nostalgičan imaš neku drugu riječ za to tako si vješt s riječima s izvrdavanjem sad baš trebam tu tvoju neodređenost sve mi se jasno vraća voljela sam te duboko snažno i ako već nudiš uspomene lijepe i ružne zlato i hrđu uzet ću samo lijepo ono ružno sam već platila
Joan Baez - Diamonds & Rust
I'll be damned
Here comes your ghost again
But that's not unusual
It's just that the moon is full
And you happened to call
And here I sit
Hand on the telephone
Hearing a voice I'd known
A couple of light years ago
Heading straight for a fall
As I remember your eyes
Were bluer than robin's eggs
My poetry was lousy you said
Where are you calling from?
A booth in the midwest
Ten years ago
I bought you some cufflinks
You brought me something
We both know what memories can bring
They bring diamonds and rust
Well you burst on the scene
Already a legend
The unwashed phenomenon
The original vagabond
You strayed into my arms
And there you stayed
Temporarily lost at sea
The Madonna was yours for free
Yes the girl on the half-shell
Would keep you unharmed
Now I see you standing
With brown leaves falling around
And snow in your hair
Now you're smiling out the window
Of that crummy hotel
Over Washington Square
Our breath comes out white clouds
Mingles and hangs in the air
Speaking strictly for me
We both could have died then and there
Now you're telling me
You're not nostalgic
Then give me another word for it
You who are so good with words
And at keeping things vague
Because I need some of that vagueness now
It's all come back too clearly
Yes I loved you dearly
And if you're offering me diamonds and rust
I've already paid
© 1975 Words and Music by Joan Baez
Meksičko-škotskog porijekla, američka kantautorica, pjesnikinja, borac za mir i ljudska prava, kvekerica, zatvorenica zbog svojih uvjerenja, napadana, zatvarana, citirana, prepjevana.. Joan Baez je ranih šezdesetih bila u ljubavnoj vezi s buntovnikom-početnikom Bobom Dylanom, kojemu je pomogla na putu ka slavi. Ovo je pjesma o njihovoj vezi.
Post je objavljen 14.04.2011. u 19:58 sati.