ne, ovo mi nije 364. post (zapravo je tek 138), nego je riječ o 364 dana tijekom kojih sam na pitanje koliko mi je godina odgovarala s "23 i godinu dana", obzirom da mi je ona brojka iza baš fuj, dapače, možda i najfuj od svih brojeva.
dakle, sutra navršavam svojih četvrt stoljeća.
sjećam se predrođendanske depresije 2003., kad sam legla u krevet zadnji put kao sedamnaestogodišnjakinja. iz nekog razloga, bila sam uvjerena da će se sve promijeniti kada ustanem ujutro, da će se moje gledište, sada odraslo (barem kako zakon kaže) iz temelja promijeniti. nevjerojatno, ali istinito - ništa se nije promijenilo. ta prošao je samo jedan dan (zapravo, samo noć). to što sam sada legalno mogla kupovati cugu i pljuge nije mi nešto pretjerano značilo, em ionako nisam nešto pretjerano pila ni pušila, a i nikad me prije toga nisu pitali za osobnu. jebiga, kad sam uvijek izgledala starije. tješim se da je to samo zbog moje iznadprosječne visine.
što sam starija, sve više pomičem granicu starosti. zapravo, odraslosti. odbijam odrasti. jer iz moje perspektive, odraslost/starost vidim kao slijepoću za svakodnevne životne radosti,uslijed preopterećenosti životnim brigama, također svakodnevnim.
imate li i vi osjećaj da ljudi u tom suludom trku zaborave koji puta i stati, nasmiješiti se, udahnuti zrak i uživati u mirisu proljeća/ljeta/jeseni/zime? samo to.
pa...do sljedećeg čitanja...ispričajte me, odlazim uživati u mirisu jorgovana.
pusa od lipsy!
Post je objavljen 29.04.2010. u 13:51 sati.