Stvarno me nema duuugggooooo.
Više ne znam ni sliku staviti na blog,....
riječi mi se osušile pa nikako da skliznu s prstiju,
a misli poredane u haosu bezumlja i brzine življenja prolaze
oko mene i pored mene,... i kroz mene, držeći me
prikovanu za stolicu preživljavanja,borbe od
danas do sutra,...ali u sveopćoj oskudici..........
Od klečanja pomodrila ukočena koljena...
Od ponavljanja obećanja sebi samoj..presušilo grlo,
Od lutanja mislima ostadoh bez daha....
i jedino Duša traži utjehu.....
Pa eto me ,opet,ovdje,u beznađu izmišljenog svijeta,
da pustim korjenje i osjetim
rast u sebi.....
Post je objavljen 26.04.2010. u 13:47 sati.