Jučer su mi došli prvi ovogodišnji gosti. Nakon što sam rekla da imam slobodan 2-krevetni apartman (a ne, nemam u travnju mjesecu!), cura je uzviknula: Hvala Bogu! S moje je strane nastupio muk. Molim, rekla sam kad sam se sabrala. - Pa okrenula sam 20 brojeva i svi mi kažu kako im apartmani nisu još spremni. Ne rade prije 1.lipnja - objasnila mi je cura.
Ja sam se oboružala domestosom i ostalim otrovima i bacila se na posao, razmišljajujući o poslovnosti naših ljudi.
Pretpostavila sam da cura nije zvala mrke hipnotizere. To je kategorija koja ispitivački gleda u goste dok ovi ne odustanu od noćenja u apartmanu i odluče se na spavanje u vrećama. Ustraju samo naizdržljiviji, koji nemaju nekih većih grijeha u svojoj prošlosti pa im se, s obzirom da nisu kazneno gonjeni u Slovačkoj, može vjerovati da neće paliti svjetlo po danu. I da će gasiti klimu kad odu na plažu, dakako ako je ima u sobi.
Pretpostavila sam isto tako da cura nije zvala emigrante. To je kategorija iznajmljivača u kojoj sam se i sama iskušala, a nije isključeno da neću i opet. Ukratko, iznajmljuje se apartman u kojem se tijekom zimskog sna živi jer se na njemu može bolje zaraditi, i prelazi u njegovu minijaturnu verziju, koja se kasnije, istina, ne može prepoznati od raznih artikala, vješalica, kutija, konja za peglanje...
Ima i kategorija onih koji od interneta bježe kao vrag od tamjana, a koju, logično je, nije mogla zvati. Skupina je to iznajmljivača koja vjeruje samo na viđeno i u keš, i najradije iznajmljuju tako da svoje apartmane prepuste uličnom cimerfraj majstoru, uznojenom tipu u potkošulji. Koji goste odere, ili finije rečeno, prihvati i naplati im noćenje.
Skupina novopečenih iznajmljivača, ekipe koja digne trokatnicu između moja dva PMS-a, učinila mi se jako sumnjivom i na njoj sam se zadržala. Ali sjetila sam se onda da većina njih uopće ne živi ovdje, nego ovdje zarađuju, pa sam prešla na sljedeću kategoriju - klasičare, iznajmljivače koji će vam deset puta u razgovoru napomenuti kako se oduvijek bave turizmom i kako nekad nije bilo tako. To su ljudi koji drže standard, primaju rezervacije samo u predsezoni i podsezoni. Ili se barem prave. Obično imaju kuće na najboljim lokacijama, ali nerijetko nisu uložili ništa u njih od Titove smrti.
Na kraju slijede moderni iznajmljivači, koji svoje apartmančiće lijepo oglase i ne čekaju sezonu kako bi kukali. Od njih me čudi da su odbili lovu.
Je li štos u ljetnoj histeriji, kada ludilo i psihoza ponese i najmlađe i kada je najčešća mantra 'zaradi'? Odnosno, u zimskom snu, koji zaista predugo traje i koji utječe na refleks koji se ljeti, na spomen love, a katkad samo slova L, neupitno javi i kod pripadnika treće dobi.
Nadam se i vjerujem da će doći vremena kad ćemo živjeti od svih selektivnih oblika turizma i kada će upit za smještaj biti normalno primiti i izvan ljetnog ludila. Ali, za sada se, dok se debata o promidžbenom spotu otvara u travnju i to samo zahvaljujući premijerkinom interesu za običnu žensku guzu, moramo zadovoljit s ovakvim turizmom i reliktima prošlosti. Ovo mi sliči na priču o Uspavanoj ljepotici. Ljepotica je destinacija, prinčevi smo mi, a vještica je ovaj nesposobni aparat. Odoh daleko. Ili preblizu. U svakom slučaju, dosta za prvi put.
Post je objavljen 25.04.2010. u 21:39 sati.