robovi smo naših tijela,
zarobljenici njegovi i tamničari.
duša je naša u njegovoj vlasti.
ona će slijediti želje tijela,
patiti će s njim u njegovoj boli,
uzdisati s njim u čežnji za drugim nekim tijelom,
trpjeti će njegove promjene u starenju,
umrijeti će njegovim raspadanjem.
a možda postoji neko spremište za naše duše?
neko mjesto koje sakuplja sve ono što
nas čini nama a nije naše tijelo
nisu živci, nije koža, nije mozak
niti srce
već nevidljiva koprena koja nas obavija iznutra i izvana
čini nas onima što jesmo.
postoji li takvo mjesto?
Post je objavljen 23.04.2010. u 20:29 sati.