Pregled posta

9. Riječki polumaraton

18.04.2010., Rijeka, Korzo, 09:30 - klikni/staza

21,1km, 130m uspona isto spusta

FOTKE: Start/Cilj
VIDEO by Igor Podnar
Fotke, Homo si teć i polumaraton/proglašenje


Ujutro smo se po starom dobrom običaju skupili kod Bile na rotoru i potrpali u aute. Ovaj put je vozila Žana, a u društvu smo bili još Ana V., Stanko/međimurec i ja. Bilo nam je jako zabavno i do odredišta/Rijeka-parkiralište smo trebali duuugiiiihhh 1:50 ... sa jednom piš pauzom .... Sve smo se nadali, da će nas poslije Lepenice i tunela pozdraviti sunce , a ne kiša, koja nas je prala kroz cijeli Gorski kotar...ništa od vedrine . U Rijeci nas je čekala Barbara B. i uputila nas na parkiralište iznad Korza/samo 1min od starta, koji nitko od nas ne bi našao ni za sat vremena vozanja po Rijeci ...
Slijedilo je podizanje startnih brojeva i kavica na Korzu, slabo rominjanje kišice, presvlačenje, zagrijavanje, uslikavanje i slične radinosti...Start u 9:30, kiša je prestala, ovaj put bez govorancija, pa me malo iznenadio pucanj, jer sam taman vezala vezice .
Krenula sam za masom i osluškivala tijelo, te probala ne ići pre-brzo. Prvi prolaz mi je bio oko 4:50, što je OK, a moglo je i sporije....nakon 2.km počinje «famozni» dugački uspon , koji traje do malo prije oznake za 5.km-koji je na dnu nizbrdice. Cijelo vrijeme sam trčala uz Sunčanu S.H. - iskusna ultra trekerica, koja me je odmah iznenadila sa super trkačkom formom .. Ja sam disala ko slon, bilo mi je nekako previše vlage u zraku i čak malo sparno iako sam to više pripisivala mojoj formi ...Ubrdo smo «vukle» oko 5:30-5:10/km, nizbrdo sam se udaljila, a na uzbrdicama i ravnim djelovima me se Sunčana držala - ko krpelj hehehehe....već na prvoj uzbrdici sam malo jače povukla, pa je bila par koraka iza mene, tako da je nisam vidjela/ostatak trke sam trčala sama....ali sam zato sve do 17. ili kojeg već km čula domače navijače, kako viču: «Bravo Sunčana, ajmo!...» i tako...a ja sve nisam mogla vjerovat , da je još uvijek tako blizu – svaka čast....malo me hebala i taština , jer si nisam htijela dozvolit da me prestigne «trekerica», jer ja kao - toliko treniram trčanje - a oni «samo bauljau» po brdima – sramote hahahahaha ....ono.... ne bi ja nju, sad lovala, da me prestigla ili nešto mjenjala u svom tempu, ali me debelo natjerala da ne puštam ni malo i bilo mi je ok, nisam se ništa pretjerano umorila, jer ima puno nizbrdica -dovoljno za pravi odmor ..... štedila sam se za zadnjih 2km, koji su ravni, di mi je razlika u brzini naspram nizbrdica «ogromna» (čitaj ravno/sporo)...no nisam ja razmišljala samo o tome, nego sam jedva čekala kada ćemo se približit okretu, da malo vidim najbolje, pa da se pozdravljam sa trkačicama/čima, pa opet posli okreta ... da malo mašem i zezam se , te mi tako brže prođe vrijeme, sve je to zabavno i vrijeme u trci postane sasvim relativno. Polumaraton je taman, ni predug ni pre kratkak....
Poslije okreta sam, ispred sebe, počela primječivat trkače koji su sve više padali u tempu ...koje sam i prestigla...naravno, opet mi je bilo bitnije da prestignem koju curu a ne muške, oni imaju svoju trku, a i ima nas svakojakih kategorija i proporcija te spreme, pa je to sve relativno. Prvo sam prestigla Želimiru K. Iz Slavonskog Broda, koja je sve bolja i bolja na maratonima. Poslije trke smo malo popričale...žena trenira/ trči kad stigne od obiteljskih obaveza i to bez ikakvog programa ili plana a NY maraton je trčala debelo ispod 3:30h, mislim oko 3:25:....WOW....na polumaratonu ju još uvijek prestignem, jer je tip «laganog zaletača» (mislim da je preko 15g starija od mene, tak da bi ju morala dobit za puno više minuta, samo da se zna ), za razliku mene – «diesel motora» ....do kraja uspona-poslije okreta (12. km-15km) se baš ne sječam, mislim da je palo par muških skalpova...do 16. km ništa ekstra osim što me prvo prestigao jedan debeli stari , koji mi je jednom prilikom rekao da moram smršavit – svinjo jedna hahahaha (ali to je u trkačkom svijetu – tako «pre»normalno)...u daljini sam mjerkala tih zadnjih 5 km dve curke, jedna je bila dovoljno blizu i u vručim hlačicama , da sam mogla vidjet da je žensko, a druga je bila dosta daleko, ali ima dugačku kečku koja je vijorila livo/desno, malo sam se poigravala sa razmišljanjem, koliko, to one cure/usporavaju i dali bi ih mogla u tih 5km stič ...jako zabavno....prvoj sam se na par metara približila već negdi na 18. km....onda me na 19. prestigao Darko T. iz Veterana , to me iznenadilo, jer je bio poslije okreta dosta daleko, ali to su sve stare iskusnjare (čitaj imaju debelo preko 50g...možda čak 60g?)....ona sa kečkom mi je bila sve bliže, tako da sam se i dalje zabavljala sa taktikom zadnja 2km.....kad se staza izravna i u nogama nemam više one «nizbrdske brzine» ...do zadnjeg km sam se već skroz približila curi sa kečkom i skužila da je to Iva T. , koju sam već jedanput slično prestigla na UMT-u/planinarska i oduzela joj 3. mjesto . Ne poznajem ju osobno, ali sam joj dužna najmanje kavu ....
Poslije opakog sprinterskog finiša sam išla rastrčavat u suprotnom smjeru polumaratona i bodrila ostatak natjecatelja/ica te se pridružila Jasminki P. na zadnjih 2km ...njen prvi polumaraton, super je bila i uopče se nije nešto potrošila, još je ona stisla zadnjih 300m...
Poslije presvlačenje, klopa na Korzu- besplatna fritaja sa šparogama, kavica i čekanje proglašenja...palo je puno PB-eva u klubu, svi smo bili jako zadovoljni i sretni...



Post je objavljen 20.04.2010. u 10:27 sati.