Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/novogradiscanin

Marketing

Umoran sam od budala

Image and video hosting by TinyPic

Kao da me sve boli, i duh i tijelo mi traže odmor. Najradije bih se na Suncu grijao negdje pored manje rijeke, u svježoj travi, dok plovak očekuje trzaje šarana, ne misleći o nekim teškim egzistencijalnim pitanjima. Zapravo to i činim kad god poželim. Jednostavno zažmirim i eto me u svijetu relaksacije. Neki koji u svemu traže razlog misle da mi netko brani raditi, pisati, misliti. Koje li gluposti. Laž je isto maštarija. Može biti lijepa kod dobroćudnih ljudi, ali zli se njome češće koriste. Samo oni znaju zašto to čine. Od zlih ljudi samo su gore zle žene (spominje se i u jednom bećarcu). Možda bi kraća psihoanaliza pokazala da me zapravo jedna od njih silno želi, pa me zato na sva zvona okolo kudi i oblajava bez razloga? Smiješno mi je, ali ima tu nešto, ipak neću od tuđe bolesti praviti sprdnje. U proljeće priroda u živim bićima budi požude. Volim mirise proljetnog cvijeća i donekle mogu razumjeti bube koje eto nasjednu na mamac. I mi smo katkada slični. Padnemo na miris, izgled, riječ, a kada prođe prvi dojam osvijestimo se probuđeni kao nakon pijanstva, pa se možda i kajemo ili mislimo da smo pogriješili.
Iskreno sumnjam da je pas najbolji čovjekov prijatelj. S tim se vjerojatno niti psi ne bi složili da mogu govoriti. Ljudi si često daju neke nadnaravne sposobnosti, a to je zapravo fikcija i neistina. Pas u snu vjerojatno sanja neku kujicu, dobar zalogaj ili nešto slično. Sumnjam da su mu ljudi prioritet. Negdje sam pročitao da životinje, poput ljudi, imaju svoje snove. Ja kao da sam zaboravio sanjati lijepe snove. Rijetko mi se dogode. Kao da su me umorile budale „raznih fela“ i životni problemi i sekiracije. Jučer mi je palo na pamet da bih mogao na dvorište iznijeti kauč i malo odspavati na Suncu. Digao sam noge na stolicu i promijenio žice na mojoj crvenoj električnoj gitari. U šali bi rekli „oštri se za nove svirke“. To sam trebao već odavno učiniti, no nije mi se dalo. Branio mi je neku unutarnji glas koji mi je rekao „ušparaj, pa stare su još dobre, mada su trunčice raštimane“. Dojadilo mi je „fulanje „ za skoro pola tona na donjim poljima pragova. Znate ono: odsviraš kako treba, a ono ne zvuči dobro. Shvatiti mogu samo oni koji se u glazbu razumiju. Škrtci bi rekli: „šparaj dok imaš, ako su žice stare i nevaljale, još su čitave“, a ja si mislim „ma dojadilo mi je natezanje u svemu i svačemu“, ma neka lijep instrument ima ono što zavrjeđuje. Nek krepa škrtost, bacam se u investicije.
Na krovu kuće ovih dana gledam par mladih golubova. Pomislih:“zašto gloubovi, pčele, mačke, krave (ili već netko treći) nisu „najbolji čovjekovi prijatelji“. Psi izgleda imaju najveću moć trpljenja i tolerancije. Evo zabilježih trenutak se jedan pas, poput mene, odmarao od svega i svačega. Njega kao da je „pucao“ jesenji“ a mene „proljetni“ umor.


Post je objavljen 19.04.2010. u 18:04 sati.