Pregled posta

Lemon tree

Well.. naletjela sam na ovaj tekst, koji je nastao... moglo bi se reći davno.. sanjala sam ovo jedne noći...i prenjela na papir, jer me se jako dojmilo.. znam da je komplicirano napisano..i komplicirano je bilo. Radi se o prijevari, o zamjeni identiteta, o savršenom planu kojim je taj par uspio pobjeći od Pravde... ali kako...što se dogodilo nakon mog bjelog bljeska i buđenja.. ne znam ni ja. Ali ono što znam, možete me zvati ludom.. ali znam da su postojali jednom... i da imam neke veze s time... Luda? niste osjetili...
"to je nemoguče"
"samo ako vjeruješ u to"
<3



Dobra večer moja draga publiko. Večeras ću vašu unutarnju prazninu i ovisnost o zabavi popunjavati ja. Tko li sam ja? Ja sam putnik kroz vrijeme. Različita vremena, različite ljude. Ja sam Pravda. Ja sam Čvrsta Ruka. Ovisno kako me zovete. Moja biografija je čista, osim jedne mrlje. Jedne o kojoj ćete čuti upravo večeras. Naćulite uši i slušajte. Dvije osobe uspjele su pobjeći mi. Pobjeći Pravdi. Talent? Ili sreća? Jača sila od mene, ili… slučajnost?
Bilo je to u vrijeme nedaleko vašega. Bilo je to vrijeme kada ste još bili djeca, razigrana, zlatno doba rocka. Kada je zemlja cvala u svom punom sjaju. I pokušavala se osloboditi tih zlatnih okova, da bi se u današnje vrijeme slobodno valjala po blatu. No to nije bitno. Bilo je u to vrijeme… kada su mladi bili slobodniji, bili su vođe cijelog društva. A mladi kako i sami znate, nagle su prirode. Vođeni ljubavi, nagonima, i instinktom. je li upravo to njihova vrijednost? Kada su se držali svojih stavova, bili su nepobjedivi. Neuništivi. Poput njih dvoje… i tu naša priča počinje.
Bila je lijepa, kose boje meda. Uredno svezane u rep, bistrih očiju poput tamošnjih neokaljanih voda. Tajnovita, a opet tako otvorena duša. Voljela je svim svojim srcem, i osmjeh joj nije silazio s lica…jer je bila ispunjena.. pa neki to zovu Ljubavi. Najgora neprijateljica Pravde. Bio je jak poput stijene, čvrstog karaktera, i velikog srca. Svjetlo smeđe kose, par pramenova nestašno mu je padalo preko toplih očiju boja karamele kroz koje je gledao svijet. I on je na svom tronu držao Ljubav. On je na svom tronu držao Nju. Funkcionirali su savršeno, bili su sretni. Ali nisu bili anđeli, jer kako bi dospjeli na moj popis? Nešto su napravili. Moja dužnost je bila da ih privedem sebi, suđenje je završilo, i pravda je nastupila. Imali su dvoje djece. Malenu djevojčicu, sliku i priliku majke. Veselih obraza, i znatiželjne naravi. Imala je brata, uzvišenog držanja, ozbiljnog, koji je uvijek pazio na nju. Savršena obitelj rekli bi mnogi. Djeca nisu živjela s njima. Par dana nakon mog poslanja nestala su. Nisu me zanimala djeca, zanimalo me njih dvoje.



Ležali su na podu pored peći koja je smirujuće pucketala. Njeni roditelji u drugoj sobi uzbuđeno su pratili televiziju.
- jesi sigurna za to?- upitao ju je.
- Naravno da jesam- odgovorila mu je odlučno i poljubila ga. U tom trenutku čaša ljubavnog vina prelila se preko njihovih usana, opet i opet.
- Oblači se.- dobacila mu je odjeću i otišla u drugu sobu.
- Jesmo spremni?- začula je glas prijateljice. Bile su tako slične, sličnih frizura, slične građe. Samo što je jedna nosila naočale dok druga ne. Pored nje stajao je muškarac, sličan njenoj ljubavi. Bili su obučeni u plavo, žena je imala plavi šal oko vrata, vani je bilo hladno.
- Sada ćemo- odgovorila im je i izašla. Otišla ga je potražiti, dok je on upravo prošetao kroz sobu njenih roditelja. Svi su se sada našli u istoj sobi. On , Ona, i dvoje prijatelja u plavom. Isti par u različitoj odjeći osim ako se ne zagledate bolje i pronađete razlike. Dečko u plavom prošao je kroz onu istu sobu s njenim roditeljima, i začuo se tatin glas.
- Što nisi bio prije par minuta par centimetara niži? Još uvijek rasteš.- i smijeh.
- Učinilo vam se od tog pića- odgovorio mu je uglađen pristojan glas, i izašao. Osmjeh i briga bila su na sva četiri lica.
- Idemo.- i krenuli su. Muškarac u plavom na motoru. Dvije prijateljice i On krenuli su posebno.
- Kuda ćemo prvo?- upitala ga je Ona.-
- Idemo to potpisati, i izvan države.-
Treća osoba u plavom samo je slušala. Kako su vozili tako se približavala Njemu, a Ona je ostajala sama na čelu. Polako, budio se osjećaj ljubomore.
- makni se od njega više! – povikala je na prijateljicu i približila se Njemu. Svejedno, prijateljica u plavom ugurala se nakon par minuta opet između njih. On je zaostao za njima polako, i vratio se na motoru.
- odakle ti taj motor?- upitala ga je.
- Zar je bitno? Imao sam sreće što nisam zaostao.- odgovorio je živčano i uskoro su stigli na cilj. Unutar prostorije čekala ih je gospođa. Zidovi su bili svijetle boje, možda nekad rozi, ali su izblijedjeli. Svjetlost je dolazila kroz prozor sa desne strane, i ispod njega bilo je poredano cvijeće. Na sred prostorije nalazio se stol, i par stolica. Starih, trošnih, maslinaste boje. Možda su i one promijenile boju s vremenom.
- Potpišite ovdje, i ovdje.- pokazivala im je gospođa. Nakon potpisa žena u plavom upita- hoćemo li djecu moći izvesti i izvan države?-
- Koje zemlje?- ljubazno upita gospođa.
- Egipat, španjolska, meksiko?-
- Nažalost ne, što čete tamo?- gospođa je povikala. – ne smijete izvan zemlje.- osjetila se nedoumica i strah u njenom glasu. Ona je osjećala tu napetost već prije. Znala je da je to pitanje bila pogreška. Pogleda je u Njega, koji joj je odbrusio pogledom. Osjetila je ubod u svojem srcu i uhvatila ga za ruku. Ali dobila je hladan odgovor.
- Što ćemo sada?- upitala ga je zabrinuto.
- Što bi mi sada? To su moja djeca! Ionako ću te ostaviti za godinu dana.- promrmljao je sebi u gradu.
- Molim?- upitala je na rubu suza. Ali on je samo hladno gledao naprijed. Zahvalio se gospođi i izašao van. Dvije osobe su ga pratile. Ona i žena u plavom.
Vozili su do obližnjeg hotela gdje su već imali narudžbu. U međuvremenu pojavio se i muškarac u plavome. To im je bilo mjesto sastajanja. Nju je non stop nešto izjedalo. Ono što je vidjela u Njegovim očima, nikada tamo nije bilo. Ono što je rekao nikada On ne bi rekao. Pa je ipak, to rekao. Počela se pitati nije li ona žrtva dvostruke prijevare? Unajmili su sobu i otišli na počinak. U kasnim satima obukli su se, i izašli iz apartmana. Nakon par minuta, dolaze žena i muškarac u plavom i traže ključ iste sobe. Ujutro ju uredno ostavljaju i napuštaju. Čovjek na recepciji par puta te noći ostao je zbunjen, te je razbijao glavu da shvati što se tu događa? Strah je prolazio kroz njegove kosti, ali ga je znatiželja gurala naprijed. Što li je to? Nisu stvarali probleme, ali zato su mu djelovali još opasniji. Tko li je taj par?



Post je objavljen 18.04.2010. u 14:13 sati.