uđem u tramvaj ili bus i odmah se setim prlea, tihog i ostale škvadre. ono, kao da sam uletila u doba ilegale. kroz cele tramvaje i buseve mali letki a sve u smislu dajemo keš bez obzira na obzire. odmah, sada, jučer. nećete ni osjetiti jerbo imamo laku ruku. pobacali ljudi to i na pod, gaze po tome, nešto ostalo uz sjedalice, nešto i na sjedalicama pa se ugrijalo pod guzama. sve ono uzmem i nadam se pročitat ću nešto kao "hajde rajo, digni se", al ono ništ. niti se ko diže u tramvaju, niti u busu niti igdje. ne diže se ništ. sam proljetno zelenilo na sve strane.
Post je objavljen 14.04.2010. u 09:49 sati.