Amon (izvorno Amun; egipatski: skriveni) je egipatsko i libijsko božanstvo, bog Tebe, staroga i glavnog grada Egipta od XI. (Srednje kraljevstvo) do XXI. dinastije (Novo kraljevstvo). Bilo je božanstvo u egipatskoj mitologiji, koje je s vremenom postalo jedno od najvažnijih u drevnom Egiptu, prije nego što je postalo opskurno. Stvoritelj je duše -ba. Grci su ga poistovjećivali sa svojim vrhovnim božanstvom Zeusom. Amon je povezivan i s Minom, bogom plodnosti, pa je tako nastao Amon-Kamutef ("Bik Svoje Majke").
Na početku vremena postojao je samo ocean Nun. Prema mitu iz Hermopolisa, Nun je imao svoju ženu Naunet. Iz Nuna je izdignut brežuljak, a na njemu je stvoren Amon ("onaj skriveni", prema Hermpolisu je Amon postojao prije brežuljka, te je imao ženu Amaunet). Amon je na brežuljku ispljunuo Šua i Tefnut, blizance. Oni su postali roditelji neba (Nut) i Zemlje (Geb). U Hermopolisu su se Nun, Naunet, Amon i Amaunet slavili kao "očevi i majke koji su postojali prije pravih bogova". Ubrzo je Amon postao "kralj bogova", a to će najviše biti u Novom kraljevstvu. Na kraju, Amon je postao "nespoznatljivi". Amon je bio najviše štovan u Karnaku i Luxoru. Svi su faraoni htjeli pokazati svoju pobožnost gradeći dvorane sa stupovima u obliku papirusa. U hramu su štovani Amon (zaštitnik hrama), Mut (Amonova žena koja je pobijedila bivšu Amonovu suprugu) i Khonsu (bog Mjeseca, sin Amona i Mut). Put omeđen ovnoglavim sfingama se može i danas vidjeti, a njime je putovao Amon tijekom procesija do Luxora, a putem omeđenim palmama do Minovog hrama, gdje bi postao Min. Amonovi svećenici su bili vlasnici bogatih riznica, jer su faraoni darovali novac kao žrtvu Amonu, a taj su novac prisvojili svećenici. Amonov hram je zatvoren tijekom razdoblja Amarne, kad je vladao Amenofis IV. , a čini se da je Nefertiti (faronova supruga) ipak poslije vratila Amonov kult i vratila svećenike koji su ostali nezaposleni. Danas je hram bez krova, ali još uvijek postoje mnogobrojni stupovi i obelisci.
Postupno, kako je Amon bio bog zraka, on je povezan s dahom života, kojim je stvorena ba, osobito u Tebi. Njegova je žena Amaunet. Amon je opisan u ljudskom obliku, kako sjedi na prijestolju, nosi na glavi veliku krunu, vjerojatno od perja ptica, što upućuje na njega kao boga vjetra i zraka. Međutim, kako je Mut, druga Amonova žena neplodna, usvojila je Menthua. U kasnijim godinama, s obzirom na oblik bazena izvan svetoga hrama Mut u Tebi, Menthu je bio zamijenjen, Khonsuom, bogom Mjeseca, koji je pravi Amonov i Mutin sin, jer je Mut ipak plodna, zbog naslova “Ona koja rađa, a rođena nije”.
Faraoni pripisuju svim svojim uspješnim poduhvatima Amonovo djelovanje i oni daju mnogo svog bogatstva i zarobljenog plijena na izgradnju svojih hramova. S obzirom na klanjanje Amonu, grčki putnici u Egiptu su podržali Amona, kralja egipatskih božanstava, jer je kao grčki kralj bogova, Zeus. Isto tako, Amonova je supruga Mut postala povezana sa Zeusovom ženom Herom. Amonova je sveta životinja ovan, a ovnovi su bili simbol muškosti, pa je Amon postao božanstvo plodnosti, i tako je započeo apsorbirati identitet Mina, itifaličnog boga plodnosti, pa postaje Amon-Min (Amon-Kamutef). Ovo udruženje s bogom muškosti dovelo do toga da Amon-Min dobiva epitet Kamutef, “Bik Svoje Majke”. Kao što je Amonov kult bio veći, Amon je postao identificiran s bogovima vladarima, Sunčevim bogovima, kao Ra-Harakhte. Ova identifikacija je dovela do spajanja identiteta, pa nastaje Amon-Ra. On preuzima sve Raove moći i potomke kao svoje. Ra-Harakhte je bog Sunca, spoj Ra i Horusa. On je vidljiv danju, a Amon-Ra znači skriveno noćno Sunce.
U početku je Amon bio tebanski bog, a prvi se put spominje u Sakkari. Tijekom 18. dinastije, faraon Ehnaton (također poznat kao Amenofis IV.) uveo je Atonov kult, vjeru u snagu Sunčevog kruga. Međutim, ovo je bilo nepopularno, posebno s prethodnim svećenicima hrama, koji su bez posla. Nakon faraonove smrti, opet se vraća politeizam s kultom Amona i Mut. Svećenici uvjeravaju novog faraona Tutankhamona, čije je ime značilo "Živa Slika Atona", da promijeni svoje ime u Tutankhamon, "Živa Slika Amona". Međutim, u ostalom Egiptu, popularnost njegova kulta je brzo nestala zbog Ozirisa i Izide, koji nisu imali nikakve veze s heretikom Ehnatonom. I tako je Amon razdvojen od Ra. U područjima izvan Egipta, gdje su Egipćani ranije donosili žrtve Amonu, njegova sudbina nije bila propadanje kulta. U Nubiji, gdje je njegovo ime Amane, on je ostao nacionalni bog, sa svojim svećenicima. Prema Diodoru Sicilskom, oni su čak i kraljeve tjerali da počine samoubojstvo, odnosno imali su toliko uvjerenje. Isto tako, u Libiji je ostao Amon u Libijskoj pustinji, u oazi Siwa. Njegov je ugled među Grcima bio tolik da je Aleksandar Veliki smatran njegovim sinom.
Anuket je božica iz egipatske mitologije. Ona je vrlo važna, jer je gospodarica egipatske rijeke Nila. Druga imena - Anqet, Anukis (kod Grka).
"Majka Nil" bio je jedan od egipatskih naziva za tu rijeku. Tada se vjerojatno misli na Anuket, božicu vode. Postoje još dva vodena božanstva vezana uz Nil, Hapy i Sobek. Anuketin hram bio je na otoku. Plodnost Zemlje i poplave Nila bile su najvažnije seljacima, dok su se faraoni držali kulta Sunca. Hapy i Sobek , bogovi jezera i močvara, bili su tako važni da su seljaci govorili da im Ra nije toliko potreban koliko Nil. Anuketina je majka Satis, još jedno nilsko božanstvo. Otac joj je Hnum, koji je očito bio Satisin ljubavnik, a stvorio je ljude od gline i udahnuo im život. Hnumova je žena Heket, božica-žaba, koja je kao i Hnum, Satis i Anuket, nilska božica.
Anubis je u egipatskoj mitologiji bog balzamiranja s glavom šakala, kao i bog mrtvih i vladar podzemlja, sin Ozirisa i Neftis. Najstarije spominjanje Anubisa nalazi se na tekstovima piramida. Anubis je u egipatskom tekstu napisan kao Inpw (ili Anpu, Anupu, Inepu, Ienpw ili Yinepu), ali su Grci, radi teškog izgovora imena Inpw, boga preimenovali u Anubis.
Anubis je prikazivan kao šakal ili čovjek s glavom šakala, katkad i u psećem liku. Bio je snažno povezan s grobljima u starom Egiptu, jer je to bila životinja koja je prijetila oskvrnuću ljudskih tijela. Njegova je glava crna, što podsjeća na plodno tlo uz Nil, Kemet, potrebno za zemljoradnju, ali i za smrt. Anubis je opisan u pogrebnim kontekstima, gdje je prikazan kako posjećuje mumije ili sjedi na grobu štiteći je. U stvari, tijekom balzamiranja, svećenik je stavljao masku Anubisove glave. U Novom kraljevstvu će se pojaviti pečati s Anubisovim likom. Zadaća Anubisa u podzemlju je vaganje srca, središta misli i osjećaja.
Anubis je bio nezakoniti, vanbračni sin Ozirisa i Neftis, kojeg je Izida odgojila i čuvala. Kad je Oziris ubijen, Anubis je napravio njegovu mumiju, koja je postala prva mumija. Anubis je od tada dočekivao duše i vodio ih do vage u Ozirisovoj sudnici. Rezultat bi bilježio Thoth, bog Mjeseca.
Izvorno, u Ogdoadi iz Hermopolisa, on je bog u podzemlju. Ima ženu, Anput, koja je opisana upravo ista, kao božica-šakal. Njegove su žene i Neheb Kau, Nehebka, i Kebechet, božice koje se s toplom vodom i pročišćavanjem organa brinu za dušu pokojnika. Kebechet je također njegova kćer. Njegov otac je bio izvorno Ra u mnogim papirusima koji su pronađeni u piramidama, te bi Anubis bio četvrti sin Ra. Ali u kasnijoj dobi, njegov otac je postao Oziris, a njegova majka Neftis, iako jedan mit tvrdi da Neftis spavala s Ozirisom prerušena u Izidu, a kad je vidjela svoje dijete, napustila ga je. S lijedeći sjedinjavanje Eneade i Ogdoade, kao rezultat sjedinjavanja Ra i Atuma, Anubis je postao manji bog u podzemlju, čime se sve više popularizira Oziris tijkom Srednjeg kraljevstva. Kad je legenda o Ozirisu i Izidi postala popularna, Ozirisovi organi su dani Anubisu na dar. Uz ovu vezu, Anubis je postao zaštitnik mumija i balzamiranja: tijekom pogrebnog obreda mumifikacije i balzamiranja ilustracije iz Knjige mrtvih često pokazuju svećenika kako nosi Anubisovu masku pred mumijom. Budući da je više povezan s vjerovanjima o vaganju srca nego Oziris, Anubis je zadržao ovaj aspekt, i postao "čuvar smrti". Anubis je često opisan u izdanjima Knjiga mrtvih kao bog koji je obavljao mjerenje srca pokojnika i pera istine (Ma'at) u prisustvu Thotha (kao književnika, zapisuje rezultat) i Ozirisa (kao suca). Anubis je više štovan u Gornjem Egiptu. Prema jednoj verziji, Anubisov je otac Set, Neftisin muž, za kojeg se obično kaže da je crvenokos i neplodan.
Atum (njegova alternativna imena su Tem, Temu, Tum, Atem) je drevno egipatsko božanstvo povezano sa Suncem, kao i Ra. To je bog zalazećeg Sunca, odnosno on predstavlja Sunce na zalasku. On je hermafroditski prabog od koga nastaje svijet. Atum je ponekad predstavljen kao čovjek, ili kao čovjek s ovnovom glavom.
Najčešće je Atum prikazan sa glavom ovna i kao gušter, zmija, lav ili bik. Samo ime potječe od riječi tem koja znači završen, gotov.
Prema jednom mitu, Atum je prvobitni bog. On je rođen iz Nuna, oceana, te je na jednom brežuljku stvorio blizance Šua i Tefnut, koji su roditelji Geba i Nut. Poslije je položaj Atuma zauzeo Ra, koji je postao sveobuhvatni bog Sunca. Prema nekom tumačenju Atum je bio hermafrodit. Sjedište kulta bio je Heliopolis. Od najranijeg doba spominje se u Tektovima piramida, kao stvoritelj i otac faraona. Prikazuje se antropomorfno, na glavi mu je dvostruka kruna, Gornjeg i Donjeg Egipta.
Amaunet je Amonova žena zmijske glave, što sliči Wadjet ili Meretseger. Nije mu rodila djece, pa se oženio Mut, koja je rodila Khonsua, ali se ovaj mit spominje u Tebi. U Heliopolisu se Amaunet uopće ne spominje, ali su zato spomenuti Nun, i, u jednoj verziji, Amon-Ra. Amaunet je imala zmijsku glavu u svijesti Egipćana jer su vjerovali da postoje samo ženske zmije. Ali Amaunet je prikazana i kao ljudska žena koja na glavi nosi jastreba ili pero.
Amaunet se na neki način može gledati kao božica zraka. Njezino se ime ponekad koristilo za podzemlje, Ozirisovo carstvo, imenom Duat. Kad bi se njezino ime koristilo za ime podzemlja, izgovaralo bi se Amentet ili Imentit. U nekim hijeroglifima je opisana kao zapadna božica, što je inače Hathor, Raova kćer. U tom slučaju, Amauntino ime znači "zapad", "ona od zapada", kao ogledalo zapada. Njezina uloga kao pogrebne božice vidi se u tome što je vodila duše na zapad, u podzemlje, kamo Sunce zalazi.
Bat je egipatska božica koja u ranoj egipatskoj mitologiji predstavlja personifikaciju svemira i Mliječne staze. Drevni Egipćani su ju počeli štovati barem 8000 godina prije Krista. Mliječna staza je tada smatrana bazenom mlijeka. Epiteti su joj "Ona Koja Voli" i "Velika Krava", te "Bat od Dva Lica".
Bat ima kravlje rogove, a na jednom kamenu je prikazana s lijepim licem sličnim Hathor. Hathor je božica-krava, zaštitnica plodnosti kao i Bat. Riječ ba (duša) nastala je od Batinog imena. Također, ankh je njezin simbol. Rijetko je prikazivana u slikarstvu i kiparstvu i općenito, u umjetnosti je bila rijetka. To je možda zato što ni nije bila toliko važna. Bat se može smatrati oblikom Hathor, jer je na jednom grupnom kipu Hathor prikazana s rogovima i Suncem na glavi, desno je faraon, a desno od faraona Bat. Bat je zamišljena kao velika krava prekrivena zvijezdama što jako sliči Hathor, ali nije imala Hathorinu popularnost. Češće je bila na amuletima protiv zla, a znak joj je i sisrum, sveta čegrtaljka, glazbeni instrument. Nejasan je njezin naziv "Ba od Dva Lica". Na Tekstovima piramida piše o Bat: "Ja sam hvaljena, ja sam Veličanstvo, ja sam Bat s Dva Lica, ja sam "Ona Spašena", ja sam spasila samu sebe od zla." Čini se da je na početku bila jedna božica-krava, koja je poslije razdvojena na Hathor i Bat.
Bast (Bastet, Baset, Ubasti ili Pasht) drevna je božica-mačka, štovana od Druge dinastije. Središte njenoga kuta bio je u Per-Bastu (grč. Bubastis), koji je imenovan njoj u čast. U početku smatralo ju se božicom zaštitnicom Donjeg Egipta, i prema tome prikazivana je kao razjarena lavica. I zbilja, njeno ime može se protumačiti kao "ženska proždiračica". Kao zaštitnica, smatralo ju se i čuvaricom faraona, i prema tome i čuvaricom najvišeg muškog božanstva, boga Ra, koji je poput nje bio solarno božanstvo, čime je dobila nadimke "Dama plamena" i "Raovo oko". Bast je u početku smatrana božicom Sunca, no kasnije su Grci promijenili njenu božansku ulogu u božicu Mjeseca. U grčkoj mitologiji, Bast je također poznata kao Aelurus.
Kasniji zapisi ponekad su je preimenovali u Bastet, varijaciju imena Bast koja je sadržavala dodatan sufiks uz postojeći, za koji se smatralo da je dodan radi naglašenog izgovora. No radi tumačenja njenog imena, koje je u ovom slučaju značilo (žena iz ćupa masti), Bast je postupno postala i božica parfema, i dobila nadimak "mirisne zaštitnice". Istovremeno, kada je Anubis postao bog balzamiranja, Bast je, kao božica masti, smatrana njegovom ženom, dok je vjerovanje da je Bastet Anubisova majka prekinuto godinama kasnije kada je Anubis postao Nefertitin sin.
Ovakvo nježnije karakteriziranje kao božice parfema, te uz ratne gubitke Donjeg Egipta protiv Gornjeg Egipta dovelo je do smanjenja tumačenja Bast kao bijesne i divlje božice. Radi toga, do Srednjeg kraljevstva prikazivana je u liku domaće mačke umjesto divlje lavice. Ipak, povremeno je prikazivana kako drži masku lavice, koja je navodila na prikrivenu divlju stranu. Zbog činjenice da se domaće mačke ponašaju zaštitnički i nježno prema svojim potomcima, Bast se također smatralo dobrom majkom, i često ju se prikazivalo u društvu mnoštvo mačića. Nadalje, žena koja je željela djecu ponekad je nosila privjesak koji je prikazivao božicu s mačićima (broj mačića na privjesku predstavljao je broj djece koji je žena priželjkivala). Zbog ogromne katastrofe koju su štetočine poput miševa i štakora činile zalihama hrane, i njihove sposobnosti da ubiju zmije, posebno kobre, mačke u Egiptu smatrane su uzvišenima, i ponekad im se davalo da nose nakit, ili da jedu iz jednakih tanjura poput njihovih vlasnika. Kako je Bast postala glavna božica i zaštitnica mačaka, u hram Per-Basta donosile su se mrtve (i mumificirane) mačke radi pokopa. Više od 300 000 mumificiranih mačaka pronađeno je u Per-Bastu tijekom iskapanja Bastinog hrama. Egipćani vjeruju kako, nakon što mačka ugine, obitelj mora "izložiti" tijelo izvan kuće kako bi joj odalo odgovarajuću počast. Kao mačja ili lavlja ratna božica, i zaštitnica zemlje, kada je tijekom Novog kraljevstva divlji lavlji bog Nubije Maahes postao dijelom egipatske mitologije, Bast se, u Donjem kraljevstvu, smatralo njegovom majkom. Usporedno tome, ratna lavlja božica Sekhmet smatrana je njegovom majkom u Gornjem kraljevstvu.
Kao uzvišena majka i zaštitnica Donjeg Egipta, postala je povezana s Wadjet, također zaštitnicom Donjeg Egipta, i kasnije postala Wadjet-Bast, što je usporedno paru u Gornjem Egiptu, gdje su ujedinjene Nekbet i Sekhmet. Naposljetku, njen položaj zaštitnice Donjeg Egipta doveo je do identificiranja kao jedinstvene božice Mut, čiji se kult uzdignuo uz onaj Amona, te se kasnije upio u nje kao kult Mut-Wadjet-Bast. Ubrzo zatim, Mut je upila identitete para Sekhmet-Nekbet.Spajanje identiteta sličnih božica dovelo je do značajnije zbunjenosti, što je kasnije dovelo do ideje Grka i tumačenja Bast kao lunarne božice. I zbilja, došlo je do veće zbunjenosti u kasnijim generacijama, kada su se identiteti postepeno spajali, kao i kod Grka tijekom njihovog okupiranja, koji su je katkad nazivali Ailuros (grč. mačka), poistovjetivši Bast s grčkom božicom Artemidom, grčkom božicom Mjeseca. Radi prilagođavanja vlastitoj kozmologiji, Grci su Bast smatrali Horusovom sestrom, kojeg su poistovjetili s Apolonom (Artemidinim bratom) te, kasnije, kćerkom uzdižućih božanstava, Ozirisa i Izide.
Duamutef je egipatsko božanstvo. Njegov je otac Horus, te je jedan od Horusovih sinova. Ima glavu šakala, pa podsjeća na Anubisa, s kojim je u rodu (Anubis mu je stric). Bog je istoka, zaštitnik trbuha. Štiti ga Neit, božica ratovanja.
Geb (zvan i Seb ili Keb) je egipatski bog Zemlje, sin Tefnut i Šua. Muž je Nut - neba, otac Ozirisa, Izide, Seta i Neftis. Sa svojom sestrom blizankinjom Nut činio je drugi božanski par. No katkada se govorilo da je otac Raa, Sunca, i Thotha, Mjeseca, te su ga zvali "otac bogova". Suprotno grčkoj mitologiji, u Egiptu je Zemlja bila muški element, dok je u Grčkoj smatrana Majkom Zemljom.
Prije stvaranja sadašnjeg svijeta Geb je bio čvrsto zagrljen s Nut. To se Ra nije sviđalo pa je naložio Šuu da ih razdvoji. Kad su se odvojili, stvoreni su prostor i svjetlo. Geb je Zemlja, a njegovo tijelo, koje su prikazivali kako leži ispod Nut, poduprlo se na laktove savivši koljena pa je na površini zemlje stvorilo gore i doline. Zelene mrlje ili biljke što se u papirusima vide na njegovu tijelu simbolično su prikazivale njegov vid boga raslinja. Geba su katkada prikazivali kao gusku, Veliku gakušu, ili s guskom na glavi jer se govorilo da u tom obliku nosi jaja iz kojih se izleže sunce kao ptica Bennu. U drugo doba prikazivali su ga kao Nutina bika.
Hapy je egipatski bog Nila i žetve. Štovali su ga u cijelom Egiptu bacanjem hrane u rijeku. Prikazivali su ga s plavom kožom. Hapy, Nekhebetin muž, bio je veoma važno egipatsko božanstvo, bog Nila, posebno poplave, a njegovi štovatelji su ga obožavali i bio je čak i iznad boga Ra. To se često događalo zbog mišljenja da bez Sunca Egipćani mogu živjeti u tami, ali bez Nila će pomrijeti.
Vjerovalo se da su Hapyjev izvor bila dva vrtloga u pećinama na otoku Elephantine. Na njegovom putovanju zamišljen je kako teče kroz podzemni svijet, kroz nebesa i onda kroz Egipat. Bio je odgovoran za pojenje livada donošenjem jutarnje rose, ali najvažnije je da je donosio plodne poplave, što je Egipćanima bilo veoma važno. Hapy je hranio Egipćane time što im je "donosio" hranu i vodu za prehranu. Takva hrana, koja je hranila Egipćane, bila je čak i ponuda i hrana bogovima. Kao bog plodnosti pridružen je Ozirisu. Predstavlja se kao čovjek s bradom obojenom plavo ili zeleno, sa ženskim grudima, nagovještavajući njegove moći prehrane. Kao bog sjevernog Nila, nosi biljke papirusa na glavi i, kao bog južnog Nila, nosi biljke lotosa. Često se prikazivao i kako nosi ponude hrane ili kako sipa vodu iz vaze. Ponekad je naslikan nudeći dvije biljke i dvije vaze što simboliziraju Gornji i Donji Egipat. Njegovo ime često se miješa sa imenom Horusovog sina koji se zove Hapi.
Hapi je egipatski bog smrti. Ima glavu majmuna, odnosno, glavu pavijana. Povezivan je s Neftis, božicom grobnica. Neftis štiti mumije, a pomaže joj Hapi. Jedan je od četiri Horusova sina.
Hathor (Hator) je božica ljubavi, ljepote, glazbe i sreće. Predstavlja ju se u obliku žene s kravljim rogovima ili hijeroglifskim znakom na glavi. Hathor je čarobnica koju se ponekad predstavlja i u obliku krave. Grčki joj je pandan Afrodita. Izvorno je bila personifikacija Mliječne staze, naše galaktike.
Hathor je nastala iz Raovog oka te mu je najdraža kći. Ona je drevna božica, štovana veoma davno, u liku svete krave, te sliči Bat.
Tijekom pobune ljudi protiv Ra, Hathor je bila osvetnica. Ljudi su mislili da je Ra prestar da bi bio kralj. Tada reče Ra tada Nunu (prvom oceanu): "Najstariji među bogovima od koga postadoše bogovi. Gle, ljudi stvoreni od oka moga smisliše zla dijela protiv mene i bogova. Čekao sam, nisam ih ubio, prije nego što čujem riječi vaše o tomu." Reče tada Njegovo Veličanstvo Nun: "Sine moj, Ra, ti si bog veći od onoga što ga je stvorio i onih koji ga stvoriše! Tvoje je prijestolje snažno, veliki je strah među ljudima od Tebe zavladao. Neka tvoje oko kazni one koji te uvrijediše!" I slože se tada svi bogovi i božice (bili su to Geb, Nut, Šu i Tefnut) i rekoše oni Ra: "Veliki Ra, pobjegoše ljudi od Tebe u pustinju, njihova su srca u strahu. Pošalji oko svoje da uništi one koji smisliše zlo protiv Tebe, neka ono siđe u obliku Hathor."
Hathor siđe i pretvori se u groznu lavicu Sekhmet, koja donosi kugu i bolest. Ali, Ra je zaustavio Sekhmet te su ljudi preživjeli. Hathor se poslije udala za Horusa i rodila mu 4 sina.
Heket, čija su imena još Heqat, Hekit, Heqet, Hegit, Heget ili Heqet, bila je za Egipćane božica-žaba, žena sa žabljom glavom ili žena koja na glavi nosi žabu, a mogla se sama u žabu pretvoriti. Njezin je muž Hnum.
Žaba je tisućama godina za Egipćane bila simbol plodnosti i predstavlja život. Svoje božansko obličje žaba je našla u božici Heket. Njezin kult potječe iz Srednjeg kraljevstva, a možda i ranije, iz preddinastijskih vremena, za vladavine "Horusovih sljedbenika". Heket je bila žena Hnuma, boga-ovna koji je stvorio ljude. Bila je štovana zbog mita iz Heliopolisa, koji govori o nastanku bogova i svijeta. Sve je započelo sa oceanom Nunom. Tijekom previranja mita, Heket je postala žena Šua, boga zraka, te je izbacila Tefnut, božicu vlage. Heket je tako bila Raovo dijete, Šuova sestra i žena, majka neba, Nut i Zemlje, Geba.
Ovakvo tumačenje Heket nastalo je nakon povezivanja Ra i Atuma. Kao božica plodnosti, Heket je bila zaštitnica djece i rodilja, što je slično Tawaret. I Bes je bio zaštitnik djece. Ovakvo zaštitničko djelovanje se pripisuje bogovima tijekom Srednjeg kraljevstva, a povezano je s Nilom i plodnošću. Bilo je prihvatljivo da su Heket i Hnum supružnici, jer su bili stvoritelji života (Hnum je oblikovao svakog čovjeka prije rođenja, dajući mu ljepotu ili ružnoću). Heket je pomagala i pri rođenju Horusa. Bila mu je i spasiteljica, jer žabe žive u močvarama, a Horusa su tamo skrivali. Neki su vjerovali da su Izida i Heket ista božica.
Horus ili Hor je egipatski bog s glavom sokola koji se povezuje sa Suncem. Zajedno s bogom Sunca Ra, Horus je udružen u Ra-Harakhtea. U egipatskoj mitologiji postoje 2 Horusa - sin Izide i Ozirisa i Raov sokol. Horusovo oko je nazvano wedjat ("zdrav").
Nakon Ozirisovog uskrsnuća, Izida je otišla svom mužu. Začela je Horusa, ali ga je rodila u tajnosti. Naime, Ozirisov i Izidin brat Set, koji je ubio Ozirisa, vladao je okrutno nad Egiptom, iako je pravi prijestolonasljednik bio Horus. Izida je skrivala Horusa u delti Nila, a pomagao joj je Thoth. Jednog dana je Horusa ugrizao škorpion. Thoth je, na sreću, izvukao sav otrov, a Ra je dotle zaustavio put po nebeskom svodu. Horus je zato u liku djeteta bio zaštitnik djece. Kad je odrastao, zauzeo se za svoje prijestolje na Sudu bogova. Sudom je predsjedavao Ra, vladar bogova, a kraj njega je još bila Hathor. Ra je zastupao Seta, tvrdeći kako je Set strašniji i moćniji. Izida i Thoth su pak došli braniti Horusa. Suđenje se zahuktavalo, i bogovi su se obratili Majci Bogova, božici Neit, koja je razmislila i odabrala Horusa. Set se nije složio pa je pokušao silom prevariti Izidu i oteti prijestolje. To je učinio tako što je Horusu izbio lijevo oko, Mjesec, ili tako što se s njim natjecao u smjenjivanju lika. Naime, oboje su se pretvorili u vodenkonje i zaronili u Nil. Horus je u obje priče pobijedio. Prijestolje mu je vraćeno, a Set je bio prisiljen povući se. Horus se oženio Hathor, i imao 4 sina.
Huh je drevno egipatsko božanstvo. Druga imena - Heh, Hah, Hauh.
Hnum (pisano i Chnum, Knum, ili Khnemu) bio je jedan od najranijih božanstava Egipćana, izvorno, bog izvora rijeke Nila, s glavom ovna. Hnum znači graditelj, a zaštitnik je lončara.
Hnum je na svom lončarskom kolu stvorio ljude. Dao im je ka ili dušu. Posebno pomnjivo, vjerovalo se, stvara faraone, te lijepo oblikuje njihova tijela. Hnum je uzimao mulj i glinu od godišnje poplave Nila, te je stvoritelj djece, a oblikuje ih na lončarskom kolu, i stavlja njihovim majkama utrobu, a izgled ili zdravlje djeteta ovise o Hnumovoj volji. On je kasnije bio opisan kao lončar drugih božanstava, i on je nosio naslove poput "Božanstveni lončar" i "Gospodar koji je stvorio stvari iz sebe". Na određenim lokacijama, kao što je Otok slonova, jer se mislilo da je Hnum bog iz rijeke, muž božice-žabe Heket, otac Anuket, koja je utjelovljenje Nila. U drugim lokacijama, kao stvaralac i ljudskog tijela, on je ponekad smatran društvom za Meskhenet, čija je odgovornost disanje djece u trenutku rođenja. Osim toga, u mjestima kao što su Esna, zbog njegova aspekta kao stvoritelja tijela, gledali su ga kao oca Heka, oličenja magije, i time kao muža Menhit. Izvorno jedan od najvažnijih božanstava, kada se ustalio na drugim područjima, bio je sekundarna funkcija, kao lončar.
Međutim, Hnum je ranije preuzeo položaj kao stvaralac drugih božanstava, te je identificiran kao Ra, ili više posebno kao ba. U umjetnosti, on je obično prikazan kao čovjek ovnove glave, sjedeći na lončarskom kolu, a blizu njega su nedavno stvorena dječja tijela, iako se također pojavljuje kao vodeni bog, držeći vrč iz kojeg teče vode. Međutim, on se povremeno pojavio s prikazom elemenata, u kojem je, predstavljajući vode, bio prikazan kao jedan od četiri glavnih elemenata: Geb je Zemlja, Šu zrak i Oziris smrt, dok Hnum predstavlja vodu. Bogoslužje Hnumu usredotočeno je na dvije glavne točke, Otok slonova (Elefantina) i Esna, koji su sveta mjesta. U Elefantini je bio uz Anuket i kao čuvar izvora rijeke Nila. Njegovo značenje je dovelo do pojave ranih imena za djecu od njega. Primjer je Khnum-khufwy – "Hnum je moj zaštitnik", poznatije kao Keops (bio je graditelj Velike piramide u Gizi). Zbog njegove važnosti, kao jednog aspekta života, Hnumu se još uvijek klanjalo u nekim polu-kršćanskim sektama u drugom ili trećem stoljeću.
Imhotep (bog osnivatelj medicine)
U tekstovima, kao treći član memfiskog (Men – Nefer) trojstva, pojavljuje se još jedan sin boga Ptha imena Imhotep. Njegovo ime na staroegipatskom znači – onaj koji dolazi u miru i time potpuno odgovara bogu medicine. Iako ga drevni Egipćani smatraju i bogom znanja i učenja, najznačajnija uloga mu je ipak kao liječnika i pisca medicinskih tekstova. Sve dosadašnje analize dokazale su da je Imhotep bio jedan od najstarijih drevnih egipatskih znanstvenika s polja medicine. Kao takav i kao graditelj koji je uveo u egipatsku arhitekturu prvu piramidu s punim pravom može zauzeti i mjestu među egipatskim drevnim bogovima.
Imset (Imsety) je egipatski bog podzemlja i smrti, s ljudskom glavom. On je jedan od četvorice Horusovih sinova. Braća su mu Hapi, Duamutef i Kebehsenuef. Svojim licem podsjeća na Ozirisa, svog djeda. Imsetov lik bio je čest na kanopama.
Izida je u egipatskoj mitologiji božica plodnosti, ljubavi i medicine. Pojavljuje se u mnogim egipatskim pričama kao moćna čarobnica. Egipćani su je najčešće predstavljali s hijeroglifskim znakom na glavi. Grčki pandan joj je Demetra. Izidin hram u Philaeu je bio posljednji poganski hram u Egiptu. Ponekad je prikazana kao Hathor.
Geb, bog Zemlje, i Nut, božica neba, imali su četvero djece - Ozirisa, Izidu, Neftis i Seta. Izida i Oziris su bili blizanci, te su bili zaljubljeni u utrobi svoje majke Nut, koja je rodila i zvijezde. Kad su rođeni, Izida i Oziris su se vjenčali, iako isprva nisu imali djece. Neftis se udala za Seta, iako ga je mrzila, a voljela je Ozirisa. Set je mrzio svog brata i htio ga svrgnuti s vlasti. Kada su odrasli, Oziris i Izida su se uzeli i postali vladari Egipta. Krenuli su zemljom podučavati narod zemljoradnji, tkanju, arhitekturi i molitvi. Mnogo su dobrog učinili za narod Egipta. Dolina Nila je zazelenjela pod vrtovima, voćnjacima i njivama, narod je počeo nositi fina odijela, graditi hramove i gradove. A tada je zlobni Set posijao klicu zle kobi nad Egiptom. Ubio je Ozirisa, ali ga je Izida uz mnogo napora oživjela, a pomogao joj je njezin nećak Anubis, bog-šakal. Izida je pomagala ljudima i bogovima. Pomagala je pri teškim porodima, liječila moću govora. Izida je bila najomiljenija božica u Egiptu koja je mnogostruko pomogla egipatskom narodu.
Imset , Horusov sin, ima ljudsku glavu. On je bog juga i zaštitnik jetre. Štitila ga je Izida, koja je majka četvorici bogova, što je bizarno jer im je Horus otac. Ipak, možda im je majka Hathor, jer je postojala svčanost vjenčanja Horusa i Hathor. Izida je pomagala Imsetu tako da je štitila nožni dio mrvatčkog kovčega. Duamutef ima glavu šakala, pa podsjeća na Anubisa, s kojim je u rodu (Anubis mu je stric). Bog je istoka, zaštitnik trbuha. Štiti ga Neit, božica ratovanja. Hapi ima glavu majmuna, babuna. Bog je sjevera, zaštitnik pluća. Štiti ga Neftis, koja čuva glavu mrtvaca. Hapi se često miješa s Hapyjem, bogom Nila i voda. Kebehsenuf ima glavu jastreba, pa podsjeća na svog oca, zato što su sokol i jastreb srodne ptice grabežljivice. Bog je zapada, čuvar crijevnih organa, štiti ljude od crijevnih bolesti.
Khepri je u egipatskoj mitologiji bog skarabej. To je sveti kukac koji gura Sunce nebeskim svodom. On je jedan oblik boga Ra. Khepri predstavlja Sunce ujutro. U podne je Sunce Ra, a navečer Atum. Druga Kheprijeva imena su Kheper, Kheper, Chepri, Khepra. Njegovo ime znači "onaj koji se razvija".
Značenje Kheprija za egipatsku vjeru bilo je da je on jutarnji bog, ali Sunčev bog. Predstavljen je skarabejem, kukcem koji od izmeta pravi kuglice te ih kotrlja. Tako je Khepri zamišljen kako gura Sunce nebom. Također, predstavlja nov život, pa je prisutan u pogrebnoj umjetnosti. Također, Ra ili drugi bog Sunca (Amon ili Amon-Ra) je izišao iz lotosovog cvijeta, ali najprije kao Khepri. U Tutankhamonovoj grobnici otkriven je pektoal s Kheprijevim likom. Grobnica se nalazi u Dolini kraljeva, a pronađena je i figura Selkis.
Khonsu sin Amunov
Ime boga Khonsua izvedeno je od korijena riječi kh n s što na drevnom egipatskom znači – biti u pokretu, ići, trčati. Sin je Amuna i Mut i treći je član Tebanske trijade bogova. Khonsu je poistovjećen s Mjesecom, pa postaje jedan od oblika boga Tota. Khonsu je još iz doba Starog kraljevstva smatran za glasonošu velikih bogova i putnik je koji se kreće nebom u obliku Mjeseca. Kasnije u Novom kraljevstvu Khonsu je sasvim poistovjećen s bogom Totom, kao s bogom Mjeseca. Drevni ga Egipćani još nazivaju i kao – drugo veliko svijetlo nebesko, ili kao – prvi veliki sin velikog Amuna. Khonsu kao Khonsu Nefer – hetep za drevne Egipćane je bog koji ih štiti od zlih sila koje stalno napadaju zemlju, zrak, vodu i nebo. Te zle sile napadaju i ljudsko tijelo, te donose bolove, bolest, ludilo i smrt. Khonsu se također brine i za plodnost njiva, voćnjaka i stada, a kod ljudi za ljubav. Teško se može tvrditi da su drevni Egipćani povezivali mjesečeve mijene s raznim bolestima, ali postojanje kulta Khonsua to bi moglo značiti da su u to možda vjerovali, ili bar sumnjali da postoji neka veza. Khonsu je obično prikazan u obliku čovjeka sa sokolovom glavom na kojoj je polumjesec, a središte kulta mu je u gradu Tebi, ali se štovao i u hramovima posvećenim bogu Totu.
Maat – božica zakona, reda i istine
Božica Maat toliko je blisko povezana s bogom Tothom da je čak lako moguće poistovjetiti je s njegovom božicom pratiljom. Simbol božice Maat je nojevo pero privezano trakom za njezinu glavu. Često je prikazana i kao žena za čije ruke su pričvršćena krila. Povezanost Maat s nojevim perom do danas nije objašnjeno, ali srećom značenje drevne egipatske riječi maat poznato je i znači – ono što je ravno, a najvjerojatnije je označavala ravnalo, a kasnije se ta riječ koristi za označavanje pravila i zakona. Drevni Egipćani riječ maat rabe u njezinom moralnom i fizičkom smislu, pa tako ona označava pravdu, istinu, ispravnost, pouzdanost, red, zakon…
Božica Maat je prema tome personifikacija moralnog i fizičkog zakona, reda i istine, pa ima i značajnu ulogu u zagrobnom svijetu. Tako se dvorana u kojoj se obavlja mjerenje srca pokojnika naziva – Maati. Ovaj dual najvjerojatnije je nastao zbog opisa božice Maat kao Maat s istoka i zapada ili kao pojedinačna i kozmička Maat. Ovdje se nazire (barem tako izgleda Athumanunhu), postojanje dvojne pravde jer se pominju dvije Maat – Maati. Nažalost nema tekstova ni hijeroglifa koji bi ovo dvojno značenje pravde pobliže objasnili, ali drevni su Egipćani možda samo željeli prikazati ispravnost i božanski red. Tijekom vremena maat je i naziv za vagu na kojoj se mjeri pravednost pokojnika. Titularni naziv za faraona u drevnom Egiptu je – Ankh em Maat (život u istini). Ovaj titularni naziv za faraona ne označuje samo apstraktni princip istinitosti, već označava svijet koji nastaje u skladu s Maat, kao i život koji je usklađen s pravilima Maat.
Mut
Kao pratiteljica, žena boga Amuna, u doba Novog kraljevstva pojavljuje se božica Mut. Temeljem njezinog imena koje znači – majka, te ostalih atributa, jasno je da su drevni Egipćani Mut smatrali božicom majkom koja je rodila sve što postoji. Obično je Mut predstavljana u liku žene s dvostrukom krunom Egipta i parom krila pričvršćenih za njezine ruke. Simbol božice Mut je lešinar, koji pak označava božicu plodnosti iz arhajskog (predhistorijsko) doba Gornjeg Egipta. Poput Amuna i Mut preuzima osobine božica iz ranijih razdoblja egipatske civilizacije, pa se ona ponekad pojavljuje i s lavljom glavom koja je karakteristična za božice Sekhet i Bastet. Krila i glava lešinara opet su karakteristična za božicu Nekhebet, a dvostruka kruna pak zapravo ukazuje da Mut zastupa sve božice Gornjeg Egipta. Kao božica Apet iz grada Tebe, Mut postaje i božica zagrobnog svijeta, pa tako preuzima i osobine božice Hator. Veliki hram božice Mut podignut je u gradu Tebi, južno od Amunovog hrama, ali je bio povezan s njim širokom stazom omeđenom sfingama.
Meretseger je mjesto u Egiptu, planina oblika piramide. Njezino ime znači "ona koja voli tišinu", a to je bilo i ime jedne kraljice. Također, zaštitnica Doline kraljeva je božica-kobra Meretseger.
Meretseger je piramidalna planina ispod koje su se ukopavali faraoni, vjerojatno zbog oblika planine. Božica Meretseger je u početku bila personifikacija pustinje, pa je predstavljena s glavom kobre. U Tekstovima piramida spominje se da je njezin dom planina Meretseger. Pomagala joj je Hathor. Obje su štitile radnike koji su gradili i oslikavali grobnice. Ako bi netko krivo radio, Meretseger bi ga kaznila tako što bi poslala pustinjske kobre te su, zbog božice i piramidalne planine, faraoni su izabrali ovo mjesto.
Min je egipatski bog plodnosti. Minov je kult nastao u preddinastijskim vremenima (4 tisućljeća prije Krista). U 19 st., postojao je jedan navodni pogrešan izgovor Egipćana za Mina kao +m ( "khem").
Bio je zastupljen u raznim varijantama, ali je često zastupljen u obliku muškarca, prikazan s falusom kojeg drži u svojoj lijevoj ruci. On je bog reprodukcije i erekcije; kao Hnum, on je stvoritelj svih stvari, jer "stvori bogove i ljude". Kao bog plodnosti, on je prikazan s licem crne kože, koje odražava plodno crno blato u rijeci Nil, kao i Anubisova glava šakala. Njegov kult je bio najjači u Panopolisu, gdje je u njegovu čast održavana velika proslava. Njegova druga udruženja uključivala su ritual u istočnoj pustinji i boga Horusa. U Qiftu su iskopana dva velika kipa Mina za koje se smatra da su preddinastijski. Iako se ne spominje po imenu, Min se možda spominje u Tekstovima piramida. Njegova važnost je narasla u Srednjem kraljevstvu kada je postao još više usko povezan s Horusom kao božanstvo Min-Horus. Do Novog kraljevstva on je također spojen s Amonom u božanstvo Min-Amon-Kamutef (Min-Amon – “Bik Svoje Majke”). Min je u svetištu bio okrunjen s par rogova bika. Na početku sezone žetve, Minova slika je preuzeta iz hrama i stavljena u polje gdje se Min slavio, te je blagoslivljao žetvu, a ljudi su igrali igre u njegovu čast goli.
Meskhenet (Mesenet, Meskhent ili Meshkent) je božica rađanja iz egipatske mitologije. Ona je poznata Egipćanima te su ju štovali od najranijih vremena svoje povijesti.
Meskhenet je bila žena boga Andjetyja, kojeg neki smatraju Ozirisom. Andjety je bog rađanja u zagrobnom životu. Neki znanstvenici tvrde da je Andjety postao Oziris, pa bi u tom slučaju Meskhenet bila Izida. U starom Egiptu, babice su koristile cigle rađanja. Zato je Meskhenet prikaziana kao ženska glava koja izviruje iz jedne takve cigle. Mogla se pretvoriti u ženu koja na glavi nosi ukras. Ona je stvorila ka, dušu, iako se tvrdi da je dušu stvorio Amon, ili Hnum, bog-ovan. Budući da je stvorila dušu, odgovorna je za sudbinu i tako je postala božica sudbine. Možda je ona stvorila dušu, ali je Hnum oblikovao dijete, lijepo ili ružno, zdravo ili bolesno. Uspoređivali su ju i sa Shaijem, bogom sudbine. Govorilo da se Amon-Ra spolno sjedinjuje s majkom kraljicom koja rađa faraona. Dok ga rađa, pomaže joj Meskhenet. Faraon se rodi lijep, zbog Hnumovog blagoslova i umijeća kojim stvara ljude.
Nefertem je bio samo mladi Atum, bog zalazećeg Sunca, ali i bog stvoritelj koji se pojavio kao prvi izlazak Sunca iz lotosovog cvijeta. Prema mitu iz Heliopolisa, Atum je prvi bog, prvo biće, a pojavio se iz Nuna - oceana. Nefertem je ime mladog Atuma, pa se Atum i Nefertem slično prikazuju. Nefertemov simbol je plavi ljiljan, Nymphaea caeruela. Tako je Nefertem bio mladi Atum, ali i personifikacija lotosa i Sunca. Pravi lotos, Nelumbo nucifera, nije pronađen u Egiptu sve do perzijskih osvajanja. Plavi vodeni ljiljan je prisutan u egipatskoj umjetnosti, a nazvan je i plavim lotosom. Došlo je do razdvajanja Atuma i Nefertema, zbog uloge Raa.
I kako je moć u Memfisu jačala, Nefertem je postao sin Ptaha i Sekhmet, lavice. Ptah je postao stvoritelj svijeta, a Nefertem, kojeg su prije zvali "Ljepotan" ili "Vodeni Ljiljan Sunca", postao je samo sin boga umjetnosti. Prema nekima, Nefertemova majka je Bastet, a ona se ionako mogla pretvoriti u Sekhmet, pa je vjerojatno rodila Nefertema u tom obliku. U umjetnosti, Nefertem je bio lijep bog, prekrasan mladić, s lotosom na glavi. Bio je i zaštitnik parfema i sretnik. Ponekad je imao glavu lava, jer mu je Sekhmet majka. Egipćani su nosili malene kipove Nefertema kao amulet za sreću.
Neftis (Neftida) je božica grobnica i noći.
Geb, bog Zemlje, i Nut, božica neba, imali su četvero djece, a to su Oziris, Izida, Neftis i Set. Izida i Oziris su bili blizanci, te su bili zaljubljeni u utrobi svoje majke Nut, koja je rodila i zvijezde. Kad su rođeni, Izida i Oziris su se vjenčali, iako isprva nisu imali djece. Neftis se udala za Seta, iako ga je mrzila, a voljela je Ozirisa. Set je mrzio svog brata i htio ga svrgnuti s vlasti.
Neit (zvana i Nit, Net ili Neith) je u Egiptu bila vrlo staro božanstvo. Nadimci su joj "Majka Bogova", "Gospodarica Luka, Vladarica Strijele". Bila je zaštitnica grada Zau, božica ratovanja i lova. Neit odgovara božici Ta-Nit, štovanoj u sjevernoj Africi.
Neit je personifikacija prvotnih voda, dakle povezana je s Nunom, prvim oceanom koji je imao svoju suputnicu Naunet. Zato je Neit bila velika majka bogova, stvoriteljica iz mora. Štitila je brak i žene. Također, štitila je i mrtve, a pomagale su joj tri božice, Izida, Neftis i Selkis. Četiri Horusova sina su također bili pomagači, posebno Duamutef. U kasnijim vremenima je postala majka zmije Apopa, koja je stvorena iz Neitine sline. Kao božica vode, postala je Sobekova majka, iako postoji mit da je Sobek prerušeni Geb. Također, žena je boga-ovna Hnuma. Herodot je smatrao da je Neitin pandan Atena. Atena je u grčkoj mitologiji božica rata i mudrosti. Jedan stih slavi Neit: "Ja sam sve što je bilo, što jest i što će biti." Kao i druge egipatske božice, prikazuje se u liku žene sa simbolom na glavi.
Wadjet i Nekhebet su božice "Moćnice" te je njihova zadaća bila čuvati i štititi faraona. One su bile blizanke, Raove kćeri. Wadjet je vjerojatno nastala od Izidine zmije koja je trebala ugristi Ra dok je spavao, jer je Izida htjela saznati njegovo tajno ime. Nekhebet je zaštitnica Gornjeg Egipta, u liku lešinara, a štitila je faraona svojim raširenim krilima, dok je na glavi nosila bijelu krunu. Wadjet je zmija, odnosno kobra, koja je štitila Donji Egipat, te nosi crvenu krunu. Bila je neobična zbog toga što je rigala otrov u oči kraljevih neprijatelja. Faraon je nosio znamenje obje božice na glavi, kako bi ga stalno čuvale, te je zato nazvan "On od dvije gospodarice". Prikaz božice Wadjet zove se ureus, odnosno kobra. Tijekom ujedinjenja Egipta, božice su postale zaštitnice istog faraona, dok su prije štitile svaka svog faraona, u svojoj zemlji. Najpoznatiji njihov prikaz je na Tutankhamonovoj zlatnoj masci.
Nut, boginja neba, i najcesce su je prikazivali kao zenu vitkog tela, savijenog u luku iznad zemlje. Podupirao ju je Shuu, tako da se ona samo vrhovima prstiju oslanjala na zemlju. Iako je danju bila odvojena od Geba, nocu je silazila k njemu i tako je nastajao mrak. Ako bi danju nastala oluja, smatralo se da je Nut skliznula sa svojih cetiri potporna stuba.
Ponekad se smatralo da je ona majka sunca, ali prihvaceni mit je bio da je Ra, njen deda, naredio Shuu da su umesa u vezu izmedju nje i Geba, i zabranio joj je da se uda za njega. Kada je to ona ucinila protiv njegove volje, prorekao joj je da ne moze da rodi dete nijednog meseca. Tot se sazalio na nju, i skovavsi plan sa mesecom, dobio je od njega sedamdeset i drugi deo njegove svetlosti, sto je iznosilo pet dana umetnutih pre Nove godine u egipatskom kalendaru. Svakog od tih dana Nut je mogla roditi uzastopce svoju decu: Ozirisa, Set,Izidu, Neftis i Horusa.
Prikazivali su je kao lepu kravu koja je preuzela Ra (sunce) kada se umorio od vladanja zemljom. Njen trbuh je bio nebeska reka kojom sunce plovi preko dana, a takodje su verovali da ona radja mlado sunce svakog jutra, tako da je ona istovremeno bila i njegova majka i kcerka/unuka. Hijeroglif na njenoj glavi bila je materica ili raspuknuti vrc za vodu, i smatrali su je majkom mnogih bogova, jer je na pocetku bila boginja majka.
Oziris je prvotno bio egipatski bog plodnosti, obilja, vegetacije, a potom i podzemnog svijeta. Njegov je grčki pandan Dioniz. U egipatskoj mitologiji Ozirisovo stradanje, smrt i uskrsnuće simbolizira izmjenu godišnjih doba.
Oziris je bio štovan u čitavom Egiptu, a najpoznatije mu je svetište bilo Abidos.
Prema egipatskoj mitologiji Geb, bog Zemlje i Nut, božica neba, imali su četvero djece, Ozirisa, Izidu, Neftis i Seta. Izida i Oziris su bili blizanci te su bili zaljubljeni u utrobi svoje majke Nut, koja je rodila i zvijezde. Kada su rođeni, Izida i Oziris su se vjenčali, iako isprva nisu imali djece. Neftis se udala za Seta, iako ga je mrzila, a voljela je Ozirisa. Set je mrzio svog brata i htio ga svrgnuti s vlasti.
Oziris je bio visok i tamnoput, te jako zgodan. Izida je bila najljepša u cijelom Egiptu. Dok su upravljali Egiptom, vladalo je blagostanje. Izgrađeni su hramovi i poljoprivreda je cvjetala. Ali Set, koji je bio crvenokos i bijele puti, bio je ljubomoran te je odlučio ubiti brata. Dok mu je brat šetao vrtom uz Nil, Set se prerušio u krokodila (ili vodenkonja) te napao svog brata. Prema Plutarhu, Oziris je žrtva zavjere. Kad je Oziris utopljen, nastala je smrt. Izida je uspjela pronaći tijelo te ga je sakrila u luci Biblos. Međutim, Set je rasijekao tijelo, bacivši spolne organe u Nil gdje ih je pojela riba. Izida je uspjela naći preostale dijelove, te ih je sastavila uz pomoć Anubisa (Anubis je vanbračni sin Neftis i Ozirisa). Anubis je oživio svog oca i Oziris je uskrsnuo. Postao je vladar podzemnog raja, Duata, boravišta mrtvih. Njegova žena je došla k njemu i začela Horusa, boga sokola, što je prikazano u hramu u Denderi.
Oziris je kao utjelovljenje pravde i prava, jamčio spasenje svim umrlima koji su bili dostojni vječnog života u podzemnom svijetu
Ptah kojega su drevni Egipćani u zapisima ponekad opisivali kao božanskog zanatliju kojemu nije bilo premca među bogovima. Egipatska kozmogonija Men – Nefer (Memfis) u kojoj se spominje kult boga Ptaha koji je mnogo stariji od povijesnog doba i bog Ptah je bio značajan bog u gradu Men-Neferu mnogo prije nego je taj grad postao prijestolnica ujedinjenog Egipta. Ptah pripada krugu solarnih (sunčanih) božanstava i personifikacija je mladog izlazećeg Sunca, a i značenje hijeroglifa koji se nalaze u imenu njegovom o tomu jasno govore. Korijen drevne egipatske riječi koja označava boga Ptaha je p t h (biti otvoren, onaj koji započinje nešto) ili jednostavno otvarač – dakle Ptah je taj koji otvara ili započinje dan. No, Ptah nikada nije plovio Sunčevom barkom u kojoj su se nalazili Amun, Ra i Khepera. Ptah ima svoju barku u kojoj on plovi sam u nekoliko obličja. Najpoznatije obličje je obličje Ptah – Seker. Kako je Seker drevni egipatski bog tame (stanovnik tame) tako sada lako možemo prepoznati drevni naum Egipćana koji su jednostavno spojili božanskog zanatliju i božanskog stanovnika zagrobnog svijeta. Dakle imamo boga koji je zapravo božanski zanatlija i klesar svega što postoji, a u spoju sa Sekerom on oblikuje i tijela u kojima će pokojnici dosegnuti vječnost. Ponekad drevni bi Egipćani Men-Nefer nazivali i Het – Ka – Ptah (Kuća Ptahovog Ka), a veliki pogrebni kompleks nedaleko Memfisa nazvan je Saakara. Kao najvjerniji pomagač Ptaha pojavljuje se Khnum bog koji je stvorio ljude i životinje na svom grnčarskom (lončarskom) kolu. Izgled Sekerove barke ili kako su je drevni Egipćani nazivali Hennu bio je slijedeći: na pramcu se nalazila glava nekevrste gazele ili divokoze, a ponekad glava bika, ili pak samo rogovi. Na sredini barke postavljen je zatvoreni sarkofag na kojem je sokol sa zaštitnički raširenim krilima. U sarkofagu je mrtvo tijelo Sunca – Auf. Postoji još jedna veza Ptaha s još jednim drevnim božanstvom koje se naziva Tenen. Ptahova družica i pratilja je strašna božica Sekhet koja mu je rodila sina Nefertuma koji pak ima sve osobine mladog Atuma. Eto, tu se krug zatvara i drevni su kultovi opet povezani znalački onako kako su to činili samo drevni Egipćani. Kada bi trebali priječi na novi oblik božanstva, stari ne bi posve odbacili već bi ga povezali s novim i tek onda bi svećenici mogli pristupiti obnašanju svakodnevnog obreda.
Ra (ponekad izgovarano kao "Ri" po Koptima i "Fra", i kasnije kao Amon-Ra, direktnog značenja "Sunce") je bilo glavno božanstvo u religiji Starog Egipta do pete dinastije. Ra je uglavnom identificiran kao Sunce, a središte njegovog kulta je bio Heliopolis, što na grčkom znači grad Sunca. Ra ima glavu orla. Himna bogu Ra (napisana oko 1370 p.n.e.) je bila napisana da naglasi panteističku prirorodu. U toj himni je opisano nekoliko božanstava, ne kao posebnih bića, nego kao oblika boga Ra. Na primjer:
"Neka je molitva tebi, o Ra, ti uzvišena moći, koji ulaziš u odaje Amenta (Amaunet), gle tvoje tijelo je Temu (Atum)."
"Neka je molitva tebi, o Ra, ti uzvišena moći, koji ulaziš u tajnu palaču Anubisa, gle tvoje tijelo je Kepera (Khepri)."
Bog Ra se ponekad zna pretvoriti u kotrljana (balegara). On je ujedno bio i vrhovni bog Egipćana. Faraon Ekhnaton (Amenofis IV.) izvršio je vjersku reformu i uveo monoteistički kult Atona, ali odmah po njegovoj smrti njegov nasljednik Tutankamon vratio je staru vjeru. Kult Ra je porastao otprilike u drugoj egipatskoj dinastiji, učvršćujući Ra kao boga Sunca. Do četvrte dinastije, na faraone se gledalo kao na Raova otjelotvorenja na Zemlji, za koje se govorilo "Sinovi Ra". Obožavanje Ra je dostiglo svoj vrhunac u petoj dinastiji, kada je postao zvanični bog Egipta, i piramide, obelisci i hramovi Sunca su dizani u njegovu čast. Počeli su se pojavljivati tekstovi u piramidama koji su davali sve više i više značaja Ra za putovanje faraona kroz podzemni svijet. Zna se da riječ "Ra" znači "Sunce", ali postoji i mišljenje da riječ može biti varijanta ili povezana sa riječju kreativan. Kako je njegov lik stvoren u egipatskom panteonu, Ra obično zamjenjuje Atuma kao otac, djed i pradjed božanstava Eneada, i postaje stvaralac svijeta. Na kraju, po vjerovanju ljudi su stvoreni od suza boga Ra, te su se Egipćani nazivali stadom boga Ra. Do jedanaeste dinastije, Ra je postao nešto slično kršćanskom Bogu. Mitologija je govorila da je stvorio zemlju za čovjeka, i da je zlo uzrokovalo ljudske postupke. Čak se i ukazivalo da će kazniti zlo nakon smrti. U Novom kraljevstvu, obožavanje Ra je postalo još veličanstvenije. Zidovima grobnica se još više posvećivalo pažnje detaljnim tekstovima koji su opisivali Raovo putovanje kroz podzemni svijet. Za njega se također govorilo da nosi molitve živih za mrtve na svom brodu. U tom periodu je ideja da Ra stari zajedno sa Suncem bila najpopularnija. Činovi obožavanja Ra su uključivali himne, molitve i čarolije da pomognu Ra da pobijedi kobru zvanu Apop, koja se zvala i Apopis. Iako je kult Ra bio vrlo rasprostranjen, njegov centar je bio u Heliopolisu, domu Eneada za koga se vjerovalo da je glava Atuma. Praznik Prihvaćanje Ra se slavio na 26. svibanj po gregorijanskom kalendaru.
Ra-Harakhte ("Horus obzora") je nastao spajanjem dvaju Sunčevih bogova. To su Ra i Horus. Drugi Raov spoj je Amon-Ra. Ra ima glavu orla, a Horus sokola. Obojica su kraljevi, slično odjeveni, drže u ruci žezlo. Te sličnosti su dovele do toga da se Ra počinje promatrati kao bog s glavom sokola, dakle, s Horusovom glavom. Horusova dvostruka kruna nije preuzeta, a Sunčev disk je ostao iznad glave. Poslije će se na crtežima u grobnicama većinom pojavljivati Ra-Harakhte. Osim povezanosti dvaju bogova zbog ptičjih glava koje su slične, Horusovo desno oko značilo je Sunce.
Sopdet u sebi utjelovljuje zvijezdu Sothis, koju su Grci zvali Sirius. Sirius je najsjajnija zvijezda noćnog neba. Kad se Sirius pojavi na nebu, dolazilo bi do poplava Nila. Tako je Sopdet i nilsko božanstvo, uz Hapyja, Sobeka, Satis i Anuket. Smatralo se da je zvijezda Sirius zapravo Sopdet pretvorena u zvijezdu. Ona je rodila Veneru, planet koji vrlo lijepo svijetli na nebu, a Egipćani su ga smatrali zvijezdom, te božicu topline Sopdu, čije se ime veže uz Sopdetino. Zviježđe Orion je bilo slično Horusu ili Ozirisu, pa se smatralo da je Orion Sopdetin muž. Sopdet je Ozirisova kćer, Anubisova i Horusova sestra. Ponekad je prikazivana kao krava koja između rogova ima zvijezdu, a u doba Rimljana je povezana sa Anubisom, pa je postala muški aspekt. U Srednjem kraljevstvu je povezana s Izidom. Također, božica je egipatske Nove godine i plodnosti koju donosi Nil egipatskoj zemlji. Za razliku od nekih drugih božanstava, ona je personifikacija zvijezde. Božica Seshat ima simbol koji također podsjeća na zvijezdu.
Sobek (zvan i Sebek, Sochet, Sobki i Soknopais), je u egipatskoj mitologiji bog krokodila Starog Egipta, podvodni demon u niskim deltama Nila, koji je, osami toga, također i bog plodnosti.
Vrhovni je vladar većih slatkih voda, odnosno jezera, rijeka i močvara. Egipćani su vjerovali da puno krokodila u slatkoj vodi, osobito rijeci, znali sreću, to jest, bolju žetvu i poplavu, za koju se smatralo da isto donosi sreću. Amajlija Sobeka sliči amajliji glavnog egipatskog boga Ra, pa je zbog toga zvan Sobek-Ra. Sobek je sin božice Neit.
Satis (također Satjit, Sates, Satet, Sati) je personifikacija poplava rijeke Nila, a njezin kult potječe iz grada Aswana. Njezin je ljubavnik Hnum, bog-ovan, zaštitnik Elefantine (Otok slonova), a dijete im je božica poplava Anuket.
Ime joj znači “ona koja izlazi”. Božica je vode, rata, lova (slično Neit) i plodnosti, zaštitnica južnog dijela Nila. Jedan od njezinih naslova je “Ona Koja Trči kao Strijela”, a znak joj je strijela. Satis je prikazivana kao žena, noseći bijelu krunu Egipta, a tu su još i rogovi antilope ili gazele. U početku je bila ratna božica, kao Neit, jer su njezini štovatelji u ime faraona ubijali Nubijce, a obično drži ankh, jer je simbol života. Nakon sjedinjenja boga Sunca Ra i Hnuma, postala je “Raovo oko”.
Selkis (Selchis, Selket, Selkhit, Serqet) je egipatska božica škorpiona i liječenja. Također, ona je zaštitnica pokojnika, zajedno s Neftidom. Njezin je sin Nehebkau. Svećenici Selkis učili su liječništvo, jer je Selkis imala moć liječenja rana. U umjetnosti je Selkis često prikazivana kao škorpion s ljudskom glavom, ili kao žena koja na glavi ima krunu škorpiona (na desnoj slici).
Najopasnije vrste škorpiona su u sjevernoj Africi te mogu ubiti, pa je zato Selkis bila moćna i važna božica, zaštinica faraona. Štitila je ljude od zmija i škorpiona, a bogove od kobre Apopa. Selkis je bila povezivana sa smrću, kao božica smrti, jer je čuvala mumije i pogrebne posude (kanope), a pomagao joj je Kebehsenuf. Božice koje su joj pomagale bile su Neftida, Izida i Neit. Selkis je povezivana sa Izidom, što se vidi po njihovom izgledu. Zapravo, mnoge su se božice prikazivale isto - u crvenoj haljini, sa žezlom u ruci, ali su imale različite krune.
Sešat je bila službenica kuće knjiga, knjižnice. Njezini su svećenici zapisivali najvažnije znanje. Pisanje se smatralo vrlo važnim, a malo je tko znao pisati i čitati. Princeza iz 4. dinastije, Wep-em-nefret, je znala pisati te je bila svećenica Sešat. Kao snažnu povezanost s knjigama, Egipćani su Sešat prikazivali s papirusom za pisanje. On je postao njezin simbol, ali je s njim povezivan i Tot, bog-ibis. Bila je odjevena u leopardovu kožu, a pjege su predstavljale zvijezde, simbol vječnosti (Egipćani su vjerovali da su zvijezde sjajne i neuništive, a rodila ih je Nut, božica-nebo). Kad je bog Mjeseca Tot postao zaštitnik mudrosti i bilježnik odluka bogova, Sešat polako gubi značenje. Tijekom Starog kraljevstva slavila se svečanost između faraona i Sešat.
Dijete Tota i Sešat je Hornub. Tot je ponekad shvaćen kao Sešatin muž, jer oboje imaju slične karakteristike. Hijeroglif za Sešat nalikuje cvijetu ili zvijezdi ispod naopako okrenutih rogova, koji možda predstavljaju polumjesec.
Sekhmet je božica rata, vatre i kuge i bijesna je božica. Ona je oblik božice Bastet, domaće mačke. Vjeruje se da ona može uništiti okolinu oko sebe. Njezin je muž Ptah, bog umjetnosti. Božice Hathor i Bastet (Raove kćeri) mogle su se pretvoriti u ratobornu lavicu Sekhmet. Imala je također i nadimke kao "Oko boga Ra".
Sekhmet se pojavljuje u mitu o progonu ljudi iz pustinje, a to je, zapravo, bila božanska kazna. Naime, ljudi su mislili da je Ra prestar za kraljevanje i vladanje svijetom. Ra je stoga poslao božicu Hathor da se pretvori u lavicu Sekhmet i istjera ljude, no, Ra ih spasi jer ne želi da ljudi zauvijek nestanu jer ih je on stvorio. Nakon toga Ra, koji je nekad vladao na Zemlji, otiđe u nebo vladati. Otišao je u nebo pomoću goveda, božice Nut. Otada Ra promatra ljude s neba.
Set je brat Ozirisov, Horusov (Horus – Ur, stariji Horus), Izidin, te suprug i brat Neftide prelijepe. U početku Set je samostalno božanstvo Gornjeg Egipta i tijesno je vezan za kult vladara (faraona) Gornjeg Egipta. Kada se Egipat ujedinjuje, dakle prvim nastankom države, bog Set uklopljen je i u Heliopoljsku kosmogoniju gdje njegova uloga nije negativna, ali će s vremenom postati simbol zla, opasan za ljude, pa i same bogove. Kultno središte Seta u početku je u gradu Nubt (Ombos), Athumanunh ovaj grad naziva ponekad i Nagada, mada je priznat i poznat širom Egipta. U tekstovima piramida Set i njegov brat Horus – Ur pomažu bratu Ozirisu da se popne na Nebo i prijestolje. No, kasnije, poklonici Horusa – Ura sebe smatraju zaslužnim za ujedinjenje Egipta, pa Set mora dobiti negativnu ulogu. Taj tijek događaja kasnije je prenesen i u mitologiju koja nesporazume i sukobe drevnih vladara (faraona) opisuje kao sukobe između bogova. Završetkom arhajskog doba i početkom starog kraljevstva jača kult Raa, a poklonici Seta potisnuti su natrag na jug, bez obzira što su odigrali značajnu ulogu tijekom stvaranja i postavljanja prvih dinastija vladara ujedinjenog Egipta. Malo po malo Horus postaje jedini simbol vladara (faraona) ujedinjenog Egipta. Upravo ovdje nastaje spor o pravo na prijestolje, ali je teško prepoznati da li se radi o Horusu – Uru ili Horusu mlađem (sinu Izidinom). Kasnije je taj drevni spor lakše raspoznati i doista se radi o sporu Horusa mlađeg i Seta. No, tijekom prve dinastije Horus – Ur i Set nazivani su nebui (što označava dva vladara, dva faraona). Tako je tijekom krunidbe faraona na mnogim zapisima (reljefima) zapisano (zabilježeno) kako dva boga (Horus – Ur i Set) polažu zajednički krunu na glavu faraona. Što jasno govori da su kao takvi prikazivani kao ujedinitelji Egipta i tim činom oni simbolično povezuju Gornji i Donji Egipat. U jednom opisu gdje je opisana borba Hurusa – Ura i Seta može se pronaći slijedeće: tijekom žestoke borbe Horus – Ur kastrirao je Seta, ali mu je Set izbio jedno oko. (Athumanunhu se sve više čini da ta kastracija Seta, zapravo simbolizira istrebljenje ili zatiranje loze faraona s juga (Gornji Egipat). Opet stariji oblici mitova u drevnoj egipatskoj mitologiji govore da je Ra jako teško odlučio između Seta i Horusa – Ura, pa Set mu je bio sin, ali i veliki ratnik koji je uspješno vodio bitke sa Ra - ovim protivnicima. Napokon, pretjerano hvalisanje i svađa sa svima koštalo je Seta mjesta u Sunčevoj barki od 'milijun godina'. Ovakav postupak Raa jasno ocrtava da u drevnom Egiptu nema nezamjenljivih, pa makar to bili i bogovi veličanstveni ratnici kao što je bio Set. Ozirijanski mitovi jasno govore da je Set ubio svog brata Ozirisa, ali teško je dokučiti zašto je to on uradio. Prema jednom zapisu Set to čini jer je Geb svu vlast predao Ozirisu, ali po drugoj to je nešto drugačije opisano. Geb je najprije Donji Egipat povjerio Ozirisu, a Gornji Egipat Setu, ali kako se Set pokazao kao loš vladar Geb mu oduzima titulu i cijeli Egipat povjerava samo Ozirisu. No, iz oba zapisa jasno je vidljivo da je Set ubojica i uzurpator, a kamo je nestala njegova hrabrost i poštenje velikog ratnika s pramca Sunčeve barke od milijun godina, Athumanunh nije mogao nigdje pronaći. Izgubivši počasno mjesto u Sunčevoj barci od milijun godina, Set gubi i status kraljevskog boga, postepeno gubi svoje uporište i u Gornjem Egiptu, pa odjednom postaje strašni i zli bog pustinje i stranaca koji iz nje dolaze. Odatle mu i onaj nezahvalan status zaštitnika divljih Hiksa, dugogodišnjih okupatora Donjeg Egipta. No, još jednom Set je tijekom 19. dinastije, u doba faraona Setia I. Ponovno zauzeo mjesto značajnog kraljevskog boga. Kasnije Set opet gubi status, a njegovi prikazi na reljefima prepravljeni su u boga Tota. Najveću degradaciju Set je doživio u doba 26. dinastije kada je Set personifikacija svih zala i praktički je izjednačen s Apofisom (zakleti i iskonski neprijatelj boga Ra koji ga iz zasjede vreba svakog jutra, a baš protiv Apofisa Set se borio hrabro i veličanstveno u doba kada je bio u Sunčevoj barci od milijun godina). Kasnije Set dolazi u sukob i s Horusom – p – khartom, mlađim Horusom, sinom Izidinom i nećakom svojim. U tim bitkama Set je opet snažan i hrabar ratnik, ali ratnik zla, noćni lovac koji vreba svoju sestru Izidu i zagorčava joj život nakon smrti (ubojstva) njezinog supruga boga Ozirisa. No, ni ovdje Set nema sreće, jer velika je većina bogova iz Sunčane barke od milijun godina na strani malog Horusa i samo je pitanje vremena kada će doživjeti još jedan poraz.
Šu je nastao tako da ga je Ra izbacio kihanjem. Ra je ispljunuo njegovu sestru Tefnut, božicu vlage. Kao maleni su se izgubili u vodama oceana Nuna, a Ra je poslao svoju kćer, njihovu sestru, Hator da ih vrati. Šu i Tefnut su se vjenčali. Sretno su vladali svemirom, ali ih je napala demonska zmija Apop. Šu i Tefnut su postali roditelji Geba i Nut. Šu ih je razdvojio, kad je stao među njih. Šu je personifikacija zraka, te je vrlo moćan. Zvali su ga sjevernim povjetarcem koji najavljuje Sunce. Oblaci su smatrani njegovim kostima.
Geb je bez Raovog odobrenja oženio Nut, svoju sestru. Zato je Ra naredio Šu da prekine vezu između Geba i Nut. Šu je to i učinio, kako se ne bi rodila Gebova djeca bez Raovog odobrenja. Ali Tot, bog Mjeseca i mudrosti, iskoristio je svoju moć i tako je Nut bila oplođena te je rodila četvero djece, božanske parove - Ozirisa, Izidu, Seta i Neftidu. U grčkoj mitologiji mu je sličan Atlant. Egipćani su vjerovali da daleko na obzoru postoje četiri stupa koji pomažu Šuu držati nebo - Nut. Šuu pomaže i Huh, bog vječnosti. Jednom se Tefnut naljutila na Šua i pobjegla u Nubiju gdje je ubijala sve živo. Ra je naredio Šuu i Totu da ju vrate, što su i učinili. Šu svake noći pomaže Rau, svom ocu, da svlada zmiju Apopa. Drugi bogovi koji pomažu su Geb, Selkis i Set.
Šu je smatran jednak bogovima Arensnufisu i Onurisu. Naime, Onurisova žena također ima glavu lavice te je došla iz Nubije.
Tawaret je prvotno bila zli demon, žena muške zmije Apopa, demona podzemnog svijeta. Poslije je Apop izgubio na značenju zbog Setovog ubijanja te je bio samo demon noći. Tawaret je bila povezivana sa sjeverom, odnosno sa sjevernim nebom, te je bila "misterija neba". U grobu Setija I. Tawaret je prikazana s moćima liječenja. U egipatskoj umjetnosti, Tawaret je prikazana u obliku dviju strašnih životinja kojih su se Egipćani bojali - u obliku lava (lav, odnosno lavica, bio je utjelovljen i u Tefnut i Sekhmet) i vodenkonja. Bila je povezana i sa Sobekom, bogom krokodila. Egipćani su još u Starom kraljevstvu zaključili da su ženke vodenkonja agresivne zbog štićenja mladih. Tako je Tawaret postala božica-vodenkonj. Budući da vodenkonji žive u Nilu, Tawaret je uz Hapyja božica Nila. Kao božica majčinstva, slična je Mut, Amonovoj ženi.
Tefnut je Šuova blizanka. Kao djeca su se izgubili u vodama Nuna, prvog oceana. Njihov otac, bog Sunca, poslao je svoje oko u obliku božanstva da ih vrati. Oko ih je pronašlo i vratilo bogu Sunca, koji je isplakao suze iz kojih su nastali ljudi. Prema drugom mitu, bog lončar Hnum je oblikovao ljude od gline, na svom lončarskom kolu. Šu i Tefnut su mirno vladali svemirom sve dok ih nije napao Apop. Nakon što je rodila Geba i Nut, Geb ju je silovao kako bi preuzeo prijestolje. Postoji mit koji govori da je Tefnut htjela pobjeći iz Egipta u Nubiju, a na svom putu je ubijala ljude. Nedostajala je Rau, pa je on poslao Šua i Tota da ju vrate. Tot ju je uvjerio da se vrati.
Tefnut je znana i kao "Raovo oko", "Dama plamena" i "Ptahov jezik". Njezino ime znači "ona od vlage" ("vlažna"). Prikazuje se kao žena s glavom lavice, iako je ponekad cijela žena. Na glavi joj je Sunčev disk. Tefnut je slična svojoj sestri Sekhmet, koja je također lavica, ali se Tefnut uvijek prikazuje na prijestolju. U nekim mitovima Tefnutin muž je nepoznati bog Tefen.
Tefnut nije imala hram, ali je štovana u Denderi, gdje je bila "Tefnutina kuća". Iako nije bila popularna poput svoje kćeri Nut i svojih unuka Izide i Neftide, smatralo se da bi se zemlja bez nje osušila.
Thoth je egipatski bog koji se predstavlja s glavom ibisa ili majmuna. On je bog Mjeseca i mudrosti. Ponekad su ga Egipćani prikazivali i s papirusom i "tintom" za pisanje.
Egipćani su vjerovali da je Thoth izumio egipatsko pismo te ga smatraju zaštitnikom pisara. Rođen je iz Setove glave, iako neki mitovi kažu da mu je otac Geb, ili Ra. Bog je mudrosti, znanja, astronomije, geometrije, matematike i umjetnosti.
Noću Thoth zamjenjuje Raa, boga Sunca, Mjesecom. Nakon smrti Egipćanina, on mjeri srce s nojevim perom da bi točno procijenio pravednost smrtnika prije njegove smrti, odnosno Anubis nadgleda razliku težine srca i nojeva pera, a Thoth ga zapisuje, a poslije toga Anubis ili Thoth prihvaćaju pokojnika koji najprije treba prođi suđenje da bi potom, ako je cijelog svog života bio pravedan te dobar, otišao u raj, no, ako je bio nepravedan i zao, ide u svijet gdje ga čeka Neman, koja će ga pojesti. Spasio je Izidina sina Horusa od smrti. Jedan mit govori da je Thoth izumio kalendar sa 365 dana. Grci su Thotha smatrali Hermesom. Vjerovalo se u postojanje udruženog Hermesa i Thotha.
Post je objavljen 14.04.2010. u 00:41 sati.