Na Bijelu nedjelju 2000. godine papa Ivan Pavao II. odredio je za cijelu Crkvu da se ta prva nedjelja nakon Uskrsa osim Bijela nedjelja (nazvana po bijelim haljinama katekumena koji su, nakon što su kršteni u noći uskrsnog bdijenja, nosili bijele haljine cijeli tjedan i skidali ih slijedeće nedjelje), naziva i Nedjelja božanskog milosrđa. Bilo je to istovremeno s kanonizacijom sestre Faustine Kowalske, poljske redovnice, revne navjestiteljice Milosrdnog Isusa.
I papa je poput nje bio presnažno "zahvaćen" spoznajom neizmjernog bogatstva Božjeg smilovanja a da bi to zadržao samo za sebe.
Postao je svjedok i apostol Božanskog milosrđa. Nakon godina teške bolesti i polaganog umiranja pred očima cijelog svijeta, Bog ga je pozvao k sebi upravo u predvečerje Nedjelje božanskog milosrđa. Slučajnost? Nikako! U toj činjenici Crkva iščitava Božji znak, da treba slijediti put, koji je proročki navijestio i iscrtao Ivan Pavao II.
2008. godine u Rimu je održan prvi Svjetski apostolski kongres posvećen Božanskom milosrđu. Otvorio ga je Benedikt XVI. svečanom misom 2. travnja na godišnicu smrti pape Ivana Pala II. Glavni pokrovitelj i predsjednik kongresa bio je bečki nadbiskup i kardinal Christoph Schönborn.
Na kojim temeljima je pokrenut jedan takav kongres?
Evo tri dobra temelja i razloga,
sva tri dolaze iz usta pape Ivana Pavla II. :
- "Božansko milosrđe je svjetlo na putu čovječanstva trećeg tisućljeća." (Iv. Pavao II. 2000.)
- "Granica na kojoj se zaustavlja i lomi Zlo je Božansko milosrđe" (Iv. Pavao II. Sjećanja i identitet)
- "Osim Božanskog milosrđa ne postoji nijedan drugi izvor nade za čovječanstvo." (Iv. Pavao II, 2002. )
Kongres je imao slijedeće ciljeve:
- produbiti teološko razumijevanje Božanskog milosrđa
i jasno reći da pobožnost Božanskom milosrđu nije neka sekundarna pobožnost nego sastavni dio kršćanske vjere i molitve (Benedikt XVI. )
- razmijeniti iskustva u evangelizaciji i milosrđu.
Milosrđe treba biti paradigma svake evangelizacije. Mnogi se ljudi boje Crkve. Osjećaju se nedostojnima da joj se približe. Evangelizacija s milosrđem otvara ljudima nove putove i pokazuje kako započeti svoj put s Isusom Kristom, u smjeru prema raširenim rukama Milosrdnog Oca.
- nadahnuti nove pastoralne programe usmjerene na milosrđe ,
Ivan Pavao II. je opomenuo Crkvu da mora više naglašavati potrebu i ulogu Božanskog milosrđa u spasenju svijeta. Pozvao je biskupije i župe širom svijeta da obnove svoje pastoralne programe, usmjeravajući ih na Božansko milosrđe. (Homilija Ivana Pavla II. u Krakovu 18.8.2002.)
Ta pobuda Ivana Pavla II. dobila je novi jaki poticaj u enciklici Benedikta XVI. Deus caritas est.
- tražiti nove putove međureligijskog dijaloga ,
U raznolikosti kultura i religija milosrđe je ključan faktor međusobnog razumijevanja.
Pojam milosrđa je u temelju svih monoteističkih religija.
Cijeli kongres imao je snažnu ekumensku poruku.
- upoznati svijet sa porukom nade,
Kongres je želio svima, koji žive u strahu i prolaze teške kušnje, ponuditi svjetlo i utočište.
"Razderite srca, a ne haljine svoje!
Vratite se Jahvi, Bogu svome,
jer on je nježnost sama i milosrđe,
spor na ljutnju, a bogat dobrotom..."(Ji 2,13)