Uhvaćen u zamku misli,
… u zamku riječi što ih potiću,
… u zamku slika što svijetom ih nazivam,
… u zamku naziva što zamjena su nečega što stvarnošću nazivam.
… u zamku promjena što pokušavam ih slijediti,
… u zamku sebe.
U zamku sebe, a ne znam ni tko sam. A što bi to znanje moje trebalo značiti i što biti?
I kao da želim sve to otkloniti; sve te naslage nataložene vremenom upornog lutanja; luta tko i čime?
Puštam sve to da i dalje ide spoznajom da to ide slijedom svojim kao neko određenje po sebi ili po ičemu. I rođenje i sada i smrt ista su točka mira; mira u kojem sve te promjene struje i vrijeme tvore. Vrijeme svoje; vrijeme što svojstvo je promjene.
Učili me i naučili. Imam znanje; znam! To je ono kada na vrijeme osporim udarac, jer tako sam htio. Znao sam kako. Imam red u strukturi postojanja u kojem vrijednosti su značajka reda i mojega znanja. I sve se zna. I kao vješt borac se izmičem; i kao vješt šetač stepenicama šećem… Znam moći svoje i nastojim ne činiti van njih, jer znam.
I kada znanjem činiti nastojim, činim znanjem. Znanjem koje pokrećem viđenjem svojim i nastojanjima svojim. Dajem pečat svoj, svijetu.
Znanje, to je ono iskustvo što pohranjeno je za potrebe neke životne.
I stvori čovjek sustave znanja znajući da ono ima svojstvo da kao pijesak kroz prste prolazi. Čak i čovjek, jedinka, isto znanje u razna vremena različizo vidi. Uvidje čovjek da ipak nešto osnovno sačuvati treba, neđto što promjeni se opire, jer čovjek se mijenja. Što će sa znanjem biti uslojed promjena tih? Naučeno će mešto drugo postati. Riječi nove će misli iskazivati i drugačije će se razumijeti i znati.
I bilježio je čovjek u zapise trajne, da riječ sačuva… istu. Da znanje sačuva!
I vidim kako i danas neke davne mudrosti pronalaze; zapise neke davne; vremena prošlih. No, sve to različito se vidi. Čovjek danas nešto novo ima naučeno i, u svijetlu tome novome, ona davna znanja drugačija jesu. Ista riječ novu misao stvara, nova viđenja, nova tumačenja.
I znanje slijedi promjene. I kada kažem da znam, možda bi trebao znati i to da to 'sada' znam. Da, a što stvarno je? Sutra će možda to neko novo znanje drugačije znati. Pa, što onda znanje je? Kritički stav koji provjerama otklonja sumnje. I kada ideja se rodi, i kada se osjećaj ima, i kada se viđenje ili osobna spoznaja ima, to tek može početak biti na putu znanja; na putu znanosti.
Pored toga postoje i osobni kriteriji i klasifikacije. Tako, kada kažem da znam, to tek je moje osobno, moje određenje. Pa čak i kada je kazivanje znanstvenosti u pitanju, kao prvo je osobnost, jer možda se krivo upamtilo ili razumijelo.
Pored osobnosti tu su i problemi provjera. Provjerava se u odnosu na sumnje koje možemo osmisliti. Skoro uvijek ima i sumnji koje čovjek smislio nije. I kada se kaže: 'Nema sumnje.', možda je bolje reči: 'Ja ne sumnjam.' Pa tako smo opet na osobnosti.
I trudi se čovjek znanjem stvarnosti prići, a ona ko osmjehom uvijek je ovdje u svojoj punini. I kao da se želi dokučiti ono što već tu je. Možda tim nastojanjem upravo odlazimo od stvarnosti.
No, dobro, to je tako za one koji iskreno traže put istine. Čini mi se da većina traži nešto drugo. Njima je bitan profit, bogatstvo, posjedovanje, moć … Njima su i polovična znanja znanja. Važno je da funkcionira. No, često vrijeme pokaže da nije tako dobro bilo i da je šteta nanesena. Ipak, njima je u njihovom vremenu bilo lijepo. To što nove generacije plaćaju njihove dugove, nije njihov problem bio.
Sve je više onih koji se pitaju: 'Kuda plovi ovaj brod?' Kapetan i silni manji kapetančići znaju što žele, a to je opet pitanje osobnosti. Da, ali stvarnost je i dalje ovdje. Da li se stalno smiješi? Nije li možda već i zabrinuita? Čini mi se da je blizu vrijeme kada bi se njoj trebalo posvetiti. Ona je ta po kojoj svi postojimo u jednoj cjelini. A što je dobro za cjelinu? Možemo li to vidjeti osobnim željama?
Ja znam? A, što to? Što znanje je? Ništa stvarno ja neznam. Stvarnost je ovdje, a ona je u dječjoj kaki, plaču nesretnih, pogledu prosjaka istinskoga, klaonicama, ratovima, nevjeri. Sve to rastaće jedinstvo postojanja. Kao da sami potpisujemo svoju propast.
Svijet će dalje putem svojim. Gdje je tu mjesto čovjeku?
Čuo sam mnoga mišljenja o dobroti; o dobrom putu. Što je dobrota? Vidite li?
Prijatelji dragi svako vam dobro želim i radost životnu u miru … :)
Post je objavljen 08.04.2010. u 12:27 sati.