Jao, domovino i sveta, i kleta;
zar mi breme treba biti ime Hrvat
kad mi njedra tvoja po rođenju sveta
život dadnu da bih mog`o kmetovat.
Slobodan sam u slobodi poput pseta,
ostalo mi samo još na Mjesec lajat
svaka druga vjera u te oduzeta
pa mi i nije radi tebe postojat.
Kao živa rana duša pjesnikova.
Sve je tako sveto u suncu se kupa,
dolina, planina, grob naših djedova
slap, rijeka, sinje more, čežnjo lijepa.
Ne znam kad, prođoh kroz vrata Danteova,
uzalud mi oči sad je duša slijepa.
....................................................................
Post je objavljen 07.04.2010. u 23:23 sati.