Sjećanje na budućnost,tragovimaistine.blog.hr" />

Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/tragovimaistine

Marketing


Sjećanje na budućnost

Svatko od nas voli slaviti svoj rođendan, a kako postajemo stariji možda sve manje i manje pa onda radije slavimo rođendane drugih i veselimo se rođendanima naše djece. Isto tako svaki narod slavi rođendan svoje voljene domovine pa tako i mi Hrvati, s tom jedinom razlikom što su politika i političari umješno uspjeli zbuniti svoj narod (ili barem mene) pa više ne zna da li to pada na 25. lipnja ili na 30. svibnja.

Rođendani, godišnjice braka, obljetnice smrti, spomendani, blagdani, državni praznici…. Sve su to dani kada se prisjećamo nekih prošlih događaja.

No što kada bi nam netko rekao da postoji jedan narod koji obilježava događaje, koji se nisu još zbili? Narod koji slavi ono što se ima tek dogoditi u točno određeno vrijeme u budućnosti?

Svaka majka, svaki otac ljubi svu svoju djecu podjednako, ali kaže se da postoji neka posebna veza između roditelja i njegovog prvorođenca. Isto tako i naš Stvoritelj ljubi sve narode ovoga svijeta podjednako, ali jedan je narod prvenac kojega je Gospodin odabrao da bude svjetlost drugim narodima. Jedan je narod preko kojega će obznaniti svoje postojanje i plan spasenja svim drugim narodima.

„Ja, Jahve, u pravdi te pozvah, čvrsto te za ruku uzeh; oblikovah te i postavih te za Savez narodu i svjetlost pucima…“ Izaija 42,6

Gospodin daje Izraelskom narodu sedam blagdana, koja imaju obilježavati iz godine u godinu, kako bi se prisjećali događaja koji se imaju dogoditi u budućnosti. Prva četiri blagdana se obilježavaju na proljeće i tvore jednu cjelinu, dok zadnja tri blagdana tvore drugu cjelinu, a obilježavaju se na jesen.

1. blagdan
Na dan izlaska iz Egipta, rekao je Izraelcima neka svatko za svoju obitelj pribavi mlado janje, koje mora biti bez mane, i neka sa njegovom krvlju poškrope oba dovratnika i nadvratnike svojih domova. Kada ih Anđeo Smrti bude obilazio, zaobići će svaki onaj dom koji bude bio poškropljen krvlju nevinog janjeta. Tko god bude imao krv janjeta bit će pošteđen smrti. I bila je to naredba koju su Izraelci vršili od toga dana pa sve do dana današnjih. Točno u suton četrnaestoga dana prvog mjeseca zvanog Nisan (ili Abib što na hebrejskom znači proljeće), Izraelci bi svake godine klali muško janje ili kozle, zdravo i bez mane, i blagovali bi opasanih bokova i s obućom na nogama. I bio je to dan pashe, ili dan prijelaza - prvi proljetni blagdan, kojega je Gospodin propisao svom narodu.

2. blagdan
Drugi blagdan koji je Gospodin dao bio je blagdan beskvasnih kruhova, koji se slavio od petnaestoga dana tog istog mjeseca sedam dana za redom. Prije tog blagdana bilo je potrebno pomno očistiti svoj dom, jer nije smjelo zaostati niti trunke kvasca. Bilo je potrebno ukloniti sav kvasac iz doma. Tih sedam dana jeo se beskvasni kruh.

3. blagdan
Treći blagdan je blagdan prvina, koji je padao drugi dan nakon petnaestog dana u prvom mjesecu. Toga bi se dana pred svećenika donosila prvina uroda i prikazala pred Gospodinom. Tek onda, kada je prvina uroda prinesena moglo se početi koristiti urod zemlje za svoje potrebe, nikako prije toga.

4. blagdan
I konačno, četvrti blagdan kojega je Gospodin dao je Blagdan sedmica, koji se brojao sedam sedmica od blagdana prvina. Dakle, na pedeseti dan nakon dana kada se prinosila prvina, uredba je bila da se iz svakog doma prinesu dva ukvašena kruha kao žrtva prikaznica pred Gospodinom.



No zašto je Gospodin dao ta četiri proljetna blagdana? Na što oni ukazuju i kakvog smisla ima takav način obilježavanja, vjerojatno su se pitali okolni narodi koji su se kroz povijest susretali sa hebrejskom kulturom.

Abraham je bio prvi kojemu je dano da predokusi budućnost. Abraham, koji je bio spreman na gori žrtvovati svojega ljubljenoga sina prvorođenca; Gospodin mu je u viziji ukazao na koji način misli spasiti čovječanstvo od grijeha i privesti u život vječni. Na isti način Gospodin ponavlja kroz simboliku blagdana, koje su Izraelci revno obilježavali više od tisuću godina, da nije zaboravio na obećanje koje je dao i da će u određeno vrijeme u budućnosti doći i na određeni način djelovati.

Svi smo mi zatočenici Egipta, svi smo mi robovi grijeha. Grijehom naših praroditelja prenijela se neizlječiva bolest od koje svi mi - njihovi potomci - bolujemo, a tu bolest nazivamo smrt:

„Zbog toga, kao što po jednom Čovjeku uđe u svijet grijeh i po grijehu smrt, i time što svi sagriješiše, na sve ljude prijeđe smrt...“ Poslanica Rimljanima 5,12

Ali gajimo nadu i pouzdajemo se u Gospodina, jer ispunja sva svoja obećanja, svako u svoje vrijeme…

... i kao što možemo vidjeti....

Točno na četrnaesti dan prvoga mjeseca u suton, nakon više od tisuću godina obilježavanja blagdana pashe:

„Ko ovcu na klanje odvedoše ga, ko janje nijemo pred onim što ga striže on ne otvara svojih usta.“ Djela apostolska 8,32

Gospodin ispunjava ono što je obećao i šalje svojega ljubljenoga jedinorođenoga sina Isusa Krista, da jednom zauvijek zamijeni sve one žrtve koje su se generacijama prinosile i da sam postane žrtveno janje. I kao što je bilo zapovjeđeno o blagdanu pashe da se niti jedne kosti ne lomi: uza svo silno brutalno mučenje i bičevanje, Isusu ne bijaše slomljena niti jedna jedina kost.

Kvasac simbolizira grijeh. Dovoljno je malo kvasca da sve tijesto ukvasa. Jedan grijeh vodi k drugome. Jedan pogrešan korak je priprema za drugi. Kvasca, kojeg se nije smjelo naći u domovima Židova za onih sedam dana blagdana beskvasnih kruhova je predkazanje da se u Onoga koji ima biti žrtvovan neće naći ni trunke grijeha. Jer po svemu bijaše jednak čovjeku osim po grijehu.

Kvasac uzrokuje proces vrenja i kiseljenje kruha. No Kristovo tijelo ne doživiše truljenje, jer trećeg dana od pashe, točno na blagdan prvina:

„Krist uskrsnu od mrtvih, prvina usnulih!“ Prva poslanica Korinčanima 15,20

I kao što Izraelci nisu smjeli jesti uroda dok nije bila prinesena prvina uroda, tako je bilo najprije potrebno da Krist postane Prvina sviju nas, budućih baštinika uskrsnuća i vječnog života! Bilo je potrebno da Krist bude prvi priveden za sve naše grijehe kako bi mi mogli baštiniti život vječni. Smrt je konačno pobjeđena uskrsnućem našeg Otkupitelja i Spasitelja Isusa Krista!

Pedeset dana nakon Isusova uskrsnuća, na dan Pedesetnice kada se imaju prinijeti pred Gospodina dva ukvašena kruha. To je dan kada u Jeruzalemu borave svi Židovi iz svih krajeva zemlje. Točno pedeset dana nakon Kristova uskrsnuća sila Duha Svetoga spustila se nad Jeruzalem:

„I eto iznenada šuma s neba, kao kad se digne silan vjetar. Ispuni svu kuću u kojoj su bili. I pokažu im se kao neki ognjeni razdijeljeni jezici te siđe po jedan na svakoga od njih. Svi se napuniše Duha Svetoga i počeše govoriti drugim jezicima, kako im već Duh davaše zboriti.“ Djela apostolska 2,2-4

Bio je to prvi put u cijeloj povijesti čovječanstva da su Židovi izlazili među okolne narode, iznosili među njih i tumačili svete spise i navješćivali Radosnu vijest! I razliše se sila Duha Svetoga poput rasplamsale vatre ne samo na Židove nego i na Ne-židove. Dva ukvašena kruha simbol su dvaju naroda – Židova i Ne-židova – koja su oba grješna. Ali sada je konačno zid srušen, zid koji je razdjeljivao Židova od Ne-židova je konačno uklonjen i kao što je pisano:

„Uistinu, svi ste sinovi Božji, po vjeri u Kristu Isusu. Doista, koji ste god u Krista kršteni, Kristom se zaodjenuste. Nema više: Židov - Grk! Nema više: rob - slobodnjak! Nema više: muško - žensko! Svi ste vi Jedan u Kristu Isusu! Ako li ste Kristovi, onda ste Abrahamovo potomstvo, baštinici po obećanju.“ Galaćanima 3,26-29

I kao što vidimo: blagdan pashe, blagdan beskvasnih kruhova, blagdan prvina i blagdan sedmice - blagdani koje su Izraelci slavili više od tisuću godina ukazivaše na Prvi Otkupiteljev Dolazak. I u punini vremena Gospodin djeluje i izvršava ono što je davno obećao! Ali ne samo to, nego djeluje točno na dan kada je obećao i na način na koji je obećao!

Četiri proljetna blagdana su se u potpunosti ispunila. Prvim Dolaskom, kako u Bibliji piše, Isus nije došao suditi:

„Ja nisam došao suditi svijetu, nego svijet spasiti.“ Evanđelje po Ivanu 12,47

No postoje i tri jesenja blagdana, koja je Gospodin propisao Židovima da obilježavaju. Jesenji blagdani se u Izraelu i dan danas obilježavaju i oni ukazuju na događaje koji se još nisu zbili.

Jesenji događaji ukazuju na dane kada će Stvoritelj svega vidljivoga i nevidljivoga opet doći. I sve upućuje na to da je vrijeme njegovog ponovnog dolaska veoma blizu. Krist će ponovno doći, ali ovaj put neće doći kao žrtveno janje, nego kao Kralj i kao Sudac!

Jesmo li spremni dočekati našega Kralja? Jesmo li prihvatili Isusa u naša srca, ili su nam srca otvrdnuta kao u Egipćana? Kada nam opet bude došao naš Spasitelj, hoćemo li izabrati njega ili ćemo opet birati Barabu, Antikrista? Ovo su dani milosti, kada je svatko od nas pozvan da se obrati i vrati sa krivog puta. Gospodin ljubi svakoga od nas. On ostavlja onih devedeset i devet ovaca i odlazi tražiti onu jednu ovcu koja se izgubila. Ali na svakome od nas je da odluči želi li biti spašen ili ne. Gospodin se dao poniziti i razapeti na križu kako bi mi mogli odabrati Život. Kako li nas silno ljubi!






Post je objavljen 06.04.2010. u 23:19 sati.