Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/erytheiatheredone

Marketing

Vjera

Postoje dva svoda ispod kojih za života želim stajati. Prvi je svod Pantheona, koji je remek djelo arhitekture, a drugi je svod Sikstinske kapele na kojem je Michelangelovo remek djelo slikarstva.
To su neki prizori koje si želim pružiti i bez kojih ne želim proći kroz ovaj svijet.
Svi imamo neke doživljaje kojima težimo krenuti, međutim, postoji jedan svod koji je daleko ljepši od svih, a ispod njega stojimo stalno.
Nebeski svod skriva u sebi najveće tajne i neponovljivo je remek djelo koje nas okružuje.

To beskonačno prostranstvo koje nas okružuje, Svemir, ustvari je prostor u kome plovi mnoštvo nebeskih tijela i koji postoji neovisno od ljudskog znanja.



Zvijezde su najrasprostranjenija nebeska tijela u Svemiru, skupljene u sazviježđa. Astronomi misle da ima najmanje 70 sekstiliona zvijezda u poznatom dijelu našeg Svemira (70 000 000 000 000 000 000 000 ).
Zvijezde nisu jednoliko raspršene u Svemiru već se grupiraju u još veće skupove poznate kao galaktike, a galaktike dalje tvore metagalaktiku unutar prostora.

Svemir nije statičan, sve se u njemu mijenja i sve se kreće i za sve vrijede poznati prirodni zakoni.
Svemir je u suštini taman prostor kome se ne nazire ni početak ni kraj, to je svod koji ima dubinu. On nije ni prazan prostor jer je uvijek ispunjen energijom.

Teško je ljudskom umu pojmiti te veličine, koliko smo zapravo mali i koliko nam mnogo nedostaje da spoznamo, a još smo nespremniji na saznanje da nikada i nećemo spoznati, da ćemo vječno ostati beznačajni dio u vječnosti koja za nas ne postoji.

SVEMIR

Za krasnih ljetnih večeri znao sam se izvesti na pučinu morsku. Povalio bih se u čamac, pustiv valu da me po volji ljulja.
Nada mnom milijuni zvjezdica, a oko mene otajstveno more.
Gledam i slušam.
Gledajuć nebo i trepet zvjezdica, ćutim kako narav diše.
Slušajuć šum mora, čujem kako narav govori. Svaka riječ mi se odziva u duši:
"Čovječe, čovječe! Oholi preuzetni crve! Jedan jedini dah vjetra, jedan jedini val - i nad tobom se je zaklopio ponor smrti - - - a da niti jedna zvijezda s toga ne zatrepti!"

Sa strahopočitanjem virim u nebeske visine, pitajuć se: Šta sam ja?
Što je čovjek samo prema ovomu svijetu? - A što je naša Zemlja prema svemiru?! - - - - -
Mjesec se vrti oko Zemlje, a Zemlja s Mjesecom oko Sunca. Sunce pako - kažu neki zvjezdoznanci - kreće se, sa cijelim svojim sistemom, oko još većega Sunca. A okolo čega se kreće ono drugo Sunce s milijunima svojih planeta? - - Tu prestaje zvjezdoznanstvo, tu počinje vjera.
U to neizmjernosti čovjek iščezava.
Što smo mi? Što je ovaj svijet?! - -

Fran Mažuranić


Sve teorije o postanku Svemira slažu se s tim da on ima svoj početak. Znanost smatra da je Svemir nastao prije 15-20 milijardi godina.
Postoje dvije mogućnosti kako je Svemir nastao: Ili je nastao sam od sebe, ili ga je netko stvorio. Upravo se tu u razmišljanju o njegovom postanku došlo do stvoritelja Svemira, odnosno Boga.

Izvan nama poznatog i nepoznatog, ali još uvijek našeg dijela Svemira nalazi se nešto čija je beskonačnost neupitna, koja je ljudskom umu neshvatljiva i koju nažalost nikada nećemo moći upoznati.

Tu gdje počinje vjera otvaraju se mogućnosti mnogih manipulacija i stvaranje religija koje najčešće za svrhu imaju obmaniti ljude svojim izmišljenim spoznajama.

Religija se temelji na vjeri bez dokaza, međutim tu treba biti oprezan i ne prihvaćati slijepo, doslovno, svaku prezentaciju.
Znanost nam može pomoći samo do nekih granica, jer se i ona temelji na mašti proizašloj iz nečijeg uma da bi tek potom bila dokazana.

Nemoguće je u potpunosti razumijeti Svemir bez da uključimo nadnaravno, ali ako istovremeno ne potražimo razloge za duhovnu istinu, možemo vjerovati u svašta uključujući i laž.

U svojim razmišljanjima o Svemiru i vjeri ne krećem se prema panteizmu jer osobno ne vjerujem niti u jednu od ponuđenih religija.
Religija je, iako možda prvotno nije zamišljena tako, postala sustavno izrabljivanje vjere.

"Mi upravo imamo dovoljno religija da bismo se mrzili, ali ne dovoljno da bismo voljeli jedan drugoga."

Jonathan Swift


Čini mi se potpuno praznim pojam vjere u Boga i religije, ako je Bog samo stvorio Svijet i otišao, napustio ga.

U jednom od Glasa Koncila iznijeta je sljedeća konstatacija: "Krščanska vjera je vjera Objave, vjera Svetog pisma, pa je to izvor svakoga krščanina, a ne nikakvi kvazifilozofski sustavi ili ekstremna učenja koja su neprihvatljiva već golom zdravom razumu."
Time traže da ne vjerujemo drugima već isključivo njima i to samo na osnovu te iste vjere.
Kontradikcija, isključivost ili manipulacija crkve, sasvim je svejedno.
Sigurno je da je politika na velika vrata ušla u Crkvu Kristovu. Zemaljsko je istisnulo nebesko.
I bez njihove želje za daljnjom raspravom na ovu temu najlakše je citirati Kuran, Bibliju ili neku drugu Svetu knjigu, ali je njihova važnost relevantna koliko je i relevantan njihov podatak koji govori o starosti Zemlje, dakle sa znanstvenog stajališta mjerodavnost im je jednaka nuli.

Katolički Bog je biće kojem se pripisuje svemoćnost.
Argumenti koje je crkva dala tijekom 2000 godina za postojanje istog na razini su 10-godišnjaka.
Ljudski je nalaziti objašnjenje za ono što ne razumijemo u Bogu, ali ne treba to činiti bezrezervno.
Ljudska plemena nekada su su klanjala i molila za kišu jer nisu razumijela pozadinu istoga.

Vjera se ćuti onako kako ju osobno doživljavamo. Za nju nam ne treba posrednik.

Ne nailazim niti na jedan razlog zašto ta vjera treba biti stavljena ispod krova s križem ili bilo kojeg krova, zašto se za nju trebaju odvajati novci poreznih obveznika, zašto se u školama uči o njoj, zašto nam trebaju sve te krive smjernice, zašto je crkva tako često putevima vjere kročila krvavih ruku i zašto je Isus rekao: "Svakome tko ima dat će se; a tko nema, njemu će se oduzeti i ono što ima. A ONE MOJE NEPRIJATELJE KOJI NE HTJEDOŠE, DA JA KRALJUJEM NAD NJIMA, DOVEDITE OVAMO I POGUBITE PRED OČIMA MOJIM!" (Isus Krist, Evanđelje po Luki 19,27)

I neka mi nitko tu ne govori o parabolama jer ovakve riječi ne mogu izaći niti iz usta običnog smrtnika, a kako mogu onda izaći iz božjeg čovjeka.

Riječi su samo ljudske konstrukcije, ali s njima treba oprezno i odgovorno jer će uvijek biti onih koji će ih shvatiti doslovno.


"Nikada nisam živio bez vjere i ne bih niti dana bez nje mogao, ali sam cijeli svoj život mogao bez crkve."

Hermann Hesse












Post je objavljen 06.04.2010. u 01:55 sati.