Marketing
Kako kritizirati Ivicu Todorića?
Nezavisni srpski tjednik "Novosti" izlazi već desetak godina. Uvijek je bilo zanimljivih tekstova pa sam ga povremeno pročitao. Posljednjih je mjeseci pak postao zanimljiva i značajna pojava u hrvatskom medijskom prostoru. Počeo se distribuirati na redovan način na kioscima, uz one primjereke koji idu besplatno ili pretplati. Gotovo da i nema oglasa, ali dobiva, zahvaljujući tome što je list nacionalne manjine, solidne dotacije iz državnoga proračuna. Neželjena, za državni vrh, jest činjenica da istvoremeno može osigurati uređivačku samostalnost.
Više je sada "hrvatski" nego specifično "srpski", s mnogo tekstova posvećenih stanju u zemlji, zanimljivih svakom građaninu. Srećko Pulig piše o nacionalizmu:
Poanta je da “gornje” klase isturaju svoje “nacionalne” identitete samo prema dolje – prema podanicima iz “donjih” klasa koje bi najradije, za razliku od sebe, u cjelini zadržali u identitetskim torovima. (...)
Zato nitko ne govori o rastućoj eksploataciji masa u kojoj rame uz rame, u novom buržoaskom bratstvu i jedinstvu, složno sudjeluju i domaći i strani eksploatatori.
Okupio je malu, ali kvalitetnu ekipu suradika, tako da često objavljuje podatke i analize kakve u "velikim" dnevnim novinama ne možete naći. Podsjeća me na omladinske listove u drugoj polovici 1980-ih, koji su imali sličan položaj da im je prodaja samo dodatak sigurnom prihodu od države, a uspijevali se, barem privremeno, izboriti za uredničku neovisnosti i pokretati razne "zabranjene" teme i poglede (Polet, Studentski list, Fokus u Zadru, onaj u Splitu za koji se ne mogu sjetiti kako se zvao...).
Najočitije je to u slučaju Ivice Todorića: "Novosti" su jedini list u kojem se danas o Todoriću može pročitati kritički članak. Kako je vlasnik "Agrokora" postao suvereni vladar novinske secen u Hrvata, pročitajte u posljednjem tekstu Igora Lasića Svi putevi vode u Agrokor.
Ukratko, u hrvatskim novinama gotovo da nema kritičkog glasa o Todoriću i njegovom uvelike suspektnom poslovanju, budući da on u svom portfelju drži osnovne poluge suvremenoga novinsko-izdavačkog biznisa, oglašavanje i distribuciju. Uz politički mu isporučenu tvrtku Tisak, najveću novinsko-prodajnu mrežu, Todorić je od Europapress holdinga nedavno kupio lanac kioska “Slobodne Dalmacije”, a prema ozbiljnim informacijama koje dopiru k ovoj redakciji, isti privatnik navodno upravo postaje suvlasnikom EPH-ova poduzeća za maloprodaju i distribuciju pretplate Press-Express.
Što se tiče kontroliranja oglasnog prostora, za to je u Ivice Todorića već treću godinu zadužena firma Unex, koja vlada golemim dijelom marketinškog tržišta. Njezina je funkcija pritom vezivanje poslovanja oglašivača s Agrokorom, zbog čega je Hrvatska udruga reklamnih agencija još pretprošle godine željela izbaciti Unex iz članstva. Nismo saznali je li tako i bilo, ili su izašli sami; tamo svakako više nisu.
Drugi su primjer zanimljivih analiza dva teksta Saše Kosanovića o aferi propasti Hypo Alpe-adria banke: Alpsko-jadransko isisavanje novca (5. veljače; usput je spomenut i Todorić) i Raspleće se klupko Hypo banke (6. ožujka 2010.). Tu je pak ključne podatke na svom mrežnom sjedištu necenzurirano.com prvi iznio Domagoj Margetić, u seriji napisa. Margetić je, nažalost, stekao zao glas problematičnim svojim potezima u prošlosti, i trebat će još vremena da mu se pokloni puno povjerenje.
Ranije je država sve kontrolirala, ps e trebalo kojekako snalaziti, da bi se njenom nadzoru nekako, barem privremeno, izmigoljilo. Onda je zavladala teorija da je sloboda u tome, da se sve baci na tržište; ali što, kad oligarhija počne kontrolirati tržište? Zobro je imati manjine3.
Post je objavljen 02.04.2010. u 23:59 sati.