Marketing
Pretend
Ne znam koliko sam dana več pijan. 10,11,12 tako nešta...
Pitam se mogu li stati, jer želim. Ali onda mi je tek dosadno i jadno. Nemaš baš neki izbor u ovom usranom gradu. Nemaš kako kvalitetno živjeti...
Prošla noć dokazala mi je... Da stvarno... Nikada neću biti kao ostali. I dokazala mi je da sam isti kao prije. Moja ruka je to dokazala, opet sam digao ruku na sebe. Da...
I opet sam odlučno poželio nestati...
No naravno... Nedovoljno hrabar da riskiram još jedan neuspjeh.
Pitam se...
Dali je to ljubav ili strah sada?
Biti pijan... I pijan pokušavati dokazati sebi i drugima do kojih ti je stalo da ti je stalo...
najgori je naćin...
Pogotovo nekome tko pati od manične depresije, kao ja.
Pogotovo osobi koja u pijanom stanju ne zna kontrolirati svoje emocije i burno reagira...
Sve što želim je iskrenost u životu. A ne znam mogu li je imati.
Zajebano je moram priznati...
Teško je...
Ne krivim te. Za ništa.
I ako odeš, ne krivim te. Razumijem te.
Samo sam molio da otvoriš oči prije nego pogrješiš.
U životu ne možemo biti sami, koliko god to željeli osoba kao samac.... Ne. Ne može živjeti.
Jer mi smo ljudi a ljudi trebaju društvo.
Ljubav
I kada se rodimo, osuđeni smo umrjeti
Sve dok prvi put ne volimo, umrjeti nećemo htjeti
I kada život bude sama tama i nema puta u bolje
Postoji ljubav dovoljno jaka da pobjedi sve, a za nju trebaju samo dvoje.
Bol je istina
I ljubav je tu, da zavije rane
Moje rane bilesu sve manje
Kada si ljubila me i spavala glavom, na moje rame.
Milion puta želio sam preboljeti ljubav
I želio sam imati život bez nje
Ali ljubav, ljubav ne odustaje
Moje srce traži utočište
Hladno je u svijetu u kojemu je
Zagrli me...
Naizgled jak
U duši slab pak
Naizgled mlad
u duši trul i star
Naizgled sretan
U srcu i duši znam da to nisam ja
To si u meni ti
Jedini razlog mojoj sreći.
Nema rane koja ne zacijeluje
Nema ljubavi koja ne umire
Onda kada samo jedno voli
Onda kada ljubav najviše boli.
Gazimo i ponos zbog nje
Gazimo doslovno sve
Jer ljubav svijet pokreće
Sve na svijetu kupiti se može
Ali ljubav je ono u nama, ispod ove lažne kože.
Ne mogu te tražiti ljubav vječnu
ne mogu ti dati sve što želiš
Jer to nisam ja
Ali sve što sam ja
za tebe sam
Jer sve što sam ja
Zbog tebe sam.
Godinama ljubav oblikuje moje osmijehe na licu
Godinama ljubav daje smisao mojem životu i srcu
Godinama suze zbog ljubavi teku
Jer nekada se osjećam isprazno kao da sam totalno prazan i u sebi čujem svoju jeku.
Često zbog ljubavi se umire
Često zbog ljubavi izgube se
Često zbog ljubavi slome se
I onda boje se, boje se voljeti.
Često, mislimo da nikada nećemo preboljeti
Često padamo na koljena
Kao i ja pred tebe voljena
U ljubavi i ratu dopušteno je sve
A ja sve što želim je da dopustiš mi voljeti te.
Vratio sam se unazad. A nisam tako mislio živjeti...
No inspiracija me opet puca.
Želim pisati ljubavne pjesme i želim imati onaj kutak za sebe...
a to je ovaj blog... naravno...
I sreća i tuga i bol i patnja i sve sranje koje čini ovaj životu uz ljubav i sve ono što čini život lijepim..
Eto.. Opet će oživjetu tu...
Pitam se... hoću li se ikada maknuti... Jer osjećam se živ zakopan...
Žao mi je.
I'm not broken at all, there's nothing left to break in me anymore.
Ne sam
sjećanja obijaju se o glavu i pitam se
Mogu li vratiti one tvoje nedavno izgubljene osmijehe?
Čudan osjećaj u meni je
Kao da tama oduzima me od tebe
i pitam se
Može li ovu bol otjerati sve što osjećam
I sve što želim da ti dam
I pitam se
Možeš li me voljeti
kako ja tebe mogu voljeti.
Srce govori mi
Da boji se i ne želi e izgubiti
Ali tiho šapućem dok plače uz mene...
Imati je bio je dar
Koji život ti da
Da prođe bol
No kako da objasniš to srcu mom...
Ne, ne mogu dalje
Ne želim koračati dalje
želim biti tu
Čekati sunce da znak mi da
Ne želim koračati više sam
Želim osjetiti te
Poljubi me.
Život mi se sastoji od dugih i kratkih veza.
I ne znam, ne znam više koj je smisao svega ovoga...
Zavolim te... izgubim te...
ne zavolim.. pa me vole...
Proklet sam...
I jebeno izgubljen bez tebe...
Znaš dobro, poznaješ me...
Ne moraš ništa reći... ne moraš me čak ni vidjeti...
Znaš, poznaješ me... Lets pretend...
Isti stari grad. Neki isti stari ljudi.
Isti stari osjećaji...
Hm...
Isti stari ja... Kojeg nitko neće cjeniti. Kao ni prije.
Isti život... Kao prije...
Alkohol, ljubav i poezija...
Valjda je boemski život stvarno moja budućnost...
Postoji razlog zašto ne želim izgubiti tebe, emily.
A to je što sam prije tebe svim curama dao sve što sam mogao.
I koliko god to jadno bilo, ne mogu više ni jednoj.
Sve što je bilo ostalo u meni, dao sam tebi. U nadi da će barem ova veza potrajati.
1 dan sam bio solo, to nisam ja. To ne mogu biti ja.
Jer i da poželim drugoj curi otići. Sve što bih joj htio dati, trebao dati...
Ostalo je kod mojih bivših, a ti bi bila posljednja koja je to dobila od mene.
Želim te. Koliko god te mogu naučiti voljeti me. Želim te naučiti voljeti me.
Jer drugačije... Bit ću sam. A to ne mogu..
A ne mogu ni drugoj pružiti ništa...
Neki dan mi je netko rekao, kakva to osoba tebe ne može voljeti.
Ja ne želim da me svi vole, ja želim da me vole oni koje ja volim...
A oni me najmanje i vole..
Mjesec dana s tobom bilo je divno znaš...
svježe, lijepo i nekako... bolje od sveg prije.
No.. time will tell...
Obično nije na mojoj strani. No dobro.
As long as you fight for, you know your alive...
Post je objavljen 02.04.2010. u 08:37 sati.