Legenda o "Dedeku, Babici i Unučici"
Spomenuta narodna predaja glasi: „Dedek i babica imali su unučicu. Njihova je kuća bila na vrhu brijega, a zdenac u jarku. Više puta slali su djevojčicu po vodu na bunar pri „pustači“. Jednog ih je dana unučica nešto naljutila, pa su joj rekli da im vodu u „rešetu“ donese. Djevojčica je otišla po vodu. Kad je vodu zahvatila, i tek što se od bunara malo udaljila, ona je kroz dno rešeta iscurila. Djed i baka ipak su očekivali da će im vodu donjeti, vjerujući u čudo. Kako nje nije dugo bilo, stanu unuku prokljinjati. I taman što su izgovorili: „Bog daj da zakameniš tam gde jesi!“, čudo se uistinu dogodilo. Unuka se pretvorila u kamen i u ljudskoj spodobi ostade stajati na „spašniku“, ali se istodobno okameniše djed, baka, kuća i sve što su imali“.
Inspiracija za legendu o „Dedeku, Babici i Unučici“ velike su prirodne kamene gromade. Obličje „Dedeka i Babice“ smješteno je u sastavu planinskog vrha, a čudovišni lik „Unučice“ je kamena gromada u nadprirodnoj veličini, u podnožju kraj male uvale, gdje je gorski višestoljetni bunar, iz kojeg protiče bistro vrelo, a višak vode u obliku potočića žubori u podnožju zaseoka Kamenečki (Radobojsko Strahinje).
Post je objavljen 01.04.2010. u 10:03 sati.