Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/memories-n

Marketing

Gubim li sebe?

Photobucket

Pitam se , dali u trenutku kada počnem gubiti nekoga činim sve da bi se udaljila i od svih ostalih. Također me zanima dali gubeći druge gubim sebe. Jer u trenutku kada spalim sve mostove za sobom, kada krenem sama u nepoznat, da li postajem netko drugi? Da li kada izbjegavam pitanja o sebi, kada se zatvaram u sebe i tjeram sve oko sebe, da li sam još uvijek ista osoba? Nisam sigurna što želim u takvim trenutcima. Povući se u sebe, sakriti se od svijeta i plakati dok ... do kada? Do kada zapravo mogu izbjegavati..stvarnost. Da stvarnost i sadašnjost je ono od čega zapravo bježim. Sve je jednostavno tako razočaravajuće, a u koga sam zapravo razočarana? Sama u sebe, kao da svi idu naprijed dok ja konstantno stojim na mjestu. Zapravo povlačim ovo što sam rekla, pa ja ne stojim na mjestu! Uff, pa gdje bi ja bila da sam ostala na istom mjestu gdje sam bila. Pa ja nazadujem! I to jako!! Jer sada kada gledam, da sam ostala na istom mjestu definitivno bi mnoge stvari bile drugačije.
Neznam, nije da se žalim previše, imam savršenog dečka koji trpi i previše. Stvarno ne mogu zamisliti da ja nekoga trpim tako. Iako u zadnje vrijeme više nisam sigurna ni u što. Tako ni u sebe ni u nikoga drugog.
Zar ne bi bilo najlakše odustati od svega? Osjećam kao da ja polako odustajem, možda je jednostavno previše vremena prošlo da se vratim na pravi put i budem ja. Usprkos onome što svi kažu, bit svoj, je li to stvarno no što trebamo napraviti? Što ako ono što jesmo i nije baš reprezentatibilno, nije ono što privlači ljudi, u biti što ako je baš to razlog svoj nesreći? Ja gledam, promatram :P Ali neke ljude jednostavno ne mogu podnijeti, ali očito sam u tome usamljena, budući da nemam istomišljenika.
Ali pitam se, dali je vrijedno izgubiti samog sebe zbog drugih? U ovom trenutku, sama i tužna, mislim da jest. Mislim da nikad niti nismo ono što u samoj srži svoga postojanja jesmo. Svi nešto glume te nitko nije ono za što se predstavlja. Ili sam u krivu? Možda je problem stvarno samo u meni. možda je vrijeme da se probudim iz ovog konstantnog poluživota i vrati m se. Vratim se osobi koja sam nekad bila, osobi koja neznam zašto sam prestala biti.
Možda sam nesvjesno izgubila samu sebe...S vremenom osoba koja sam bila je nestala i pretvorila sam se u nekoga koga više ne poznam.


N.


Post je objavljen 31.03.2010. u 22:10 sati.